Novo istraživanje DZA, naime, pokazuje da se ljudi stariji od 76 godina u prosjeku osjećaju manje usamljenim od onih koji imaju između 43 i 55 godina.

"Nalaz protivreči široko rasprostranjenom uvjerenju da usamljenost raste s godinama", navode autori.

Kao moguća objašnjenja, analiza navodi da se stariji često zadovoljavaju manjim, ali stabilnim društvenim krugom, dok mlađi još traže više kontakata za osjećanje društvene povezanosti.

Moguće je i da među najstarijima ima manje usamljenih jer ljudi koji se ne osjećaju usamljenim statistički duže žive.

Studiju je komentarisala ministarka za porodicu Karin Prien (Prien), ocjenom da "usamljenost ne pogađa samo starije".

"Ona je rasprostranjena i u srednjim godinama, a često nevidljiva i potcijenjena", rekla je.

Upravo u toj životnoj fazi, rekla je, osjećanje usamljenosti kod nekih može biti naročito izraženo, jer gube osjećanje povezanosti dok traže put između poslovnog pritiska i porodičnih obaveza.

Problem usamljenosti je složen i ne prati jednostavne demografske obrasce. Jedan od "jasnih faktora rizika" je socioekonomski status.

"Što su prihodi manji, rizik je veći."

Zaposleni se ređe osjećaju usamljenim od nezaposlenih.

Prema studiji, otprilike svaka jedanaesta osoba starija od 43 godine je navela kako se osjeća "veoma usamljeno". Uopšteno, ljudi u drugoj polovini života u prosjeku iskazuju umjeren nivo usamljenosti.

Studija se oslanja na podatke Njemačkog istraživanja o starenju (DEAS), koje svake godine anketira reprezentativni uzorak ciljne populacije. Autori su koristili podatke iz 2017. i 2023. godine.