Osim turističkog boravka u Tivtu, trajniju vezu sa ovim gradom Dragana Bećirović je ostvarila kroz radni angažman u projektu Luštica bej za koji radi duže od 12 godina. Vjeruje da će turisti jednoga dana o luštičkom naselju pričati kao ona o mjestima koja je posjetila. Pričom je krenula iz Portugala:
„U Lisabonu sam boravila kao gost na Globalnom samitu Svjetskog savjeta za turizam i moguće da su zbog toga ti utisci vrlo interesantni i jaki. Lisabon me zaista oduševio arhitekturom, klimom, predusretljivim, ljubaznim ljudima i sve je, u tih nekoliko dana, bilo bez zamjerke. I tokom radnog dijela sam imala priliku upoznati neke osobenosti Portugalije. Recimo, bila sam gost na večeri a domaćin i pokrovitelj je bio predsjednik te države. Večera je organizovana u manastiru iz XIV vijeka, jednom od najpoznatijih u Lisabonu. Interesantni su im i noćni klubovi izmješteni iz stambenog dijela na obalu, na plaže. Plaže su pješčane, velike, široke, prepune kafića u kojima možete popiti piće po cijenama koje su vrlo slične našim.“
Kad posjeti neku destinaciju, voli da vidi kako ljudi žive, mjesta koja svi posjećuju, a posebno su joj interesantna ona poznata samo lokalnim stanovnicima. Trudi se da tako organizuje boravk pa i u Parizu.
„U Parizu sam bila dva puta a u budućnosti ći vjerovatno ići češće zato što imam familiju. Porodica sa majčine strane je vezana za francusko govorno područje. Bila je Dalmatinka sa uplivom italijanskih i slovenačkih gena a njena porodica orijentisana ka inostranstvu (rođena je u Belgiji). Dio porodice živi u Parizu i tako smo ga posjećivali.
U Diznilendu sam bila sa ćerkom. To je posebna atrakcija i mislim da ne treba pretjerano opisivati šta to djeci znači i uopšte, ta vrsta industrije je nešto što svakoga ostavi bez daha. Imala sam priliku da obiđem Sorbonu, to čuveno zdanje, čuveno francusko svučilište. Neki od članova moje porodice su pohađali Sorbonu, predavali (stric).
Pariz je fascinantan grad ali za nekoga mojih godina ne i destinacija na kojoj bih mogla trajno da živim. Više volim i nekako sam uvijek bila naklonjena manjim sredinama pa bi mi odgovarala, na primjer, Provansa sa čuvenim poljima lavande, vinarijama, ili Toskana u Italiji, ili neka od toplijih destinacija u svijetu.“
Kako je kazala za Radio Tivat pi-ar savjetnik Luštice bej, miks različitih arhitektonskih uticaja vidljiv je u mnogim gradovima Evrope, pa i na našim prostorima. U zemljama regiona trag su ostavili Austrougarsko, Osmansko, Mletačko carstvo i ostavili budućim generacijama. Radili su najkvalitetnije što su umjeli, radili su za sebe:
“Sve su to, po meni, lijepi uticaji. Kada odete u neku zemlju imate priliku vidjeti ono što je autentično, na šta smo se ugledali i koje smo uticaje poprimili. Sebe smatram stanovnikom svijeta i volim miješanje sa drugima, interakcije. Mislim da je svijet, planeta, čudesno mjesto na kome svi treba da uživamo, divimo se jedni drugima. Svaka destinacija ima prednosti i ljepote koje može da ponudi. Milanska katedrala je možda, po meni, arhitektonski jedno od najfascinantnijih djela.“
U Grčkoj je obišla Halkidiki i Solun. Drage uspomene vežu je za komunikaciju sa ljubaznim, predusretljivim stanovnicima, restoranima gdje vas u znak dobrodošlice dočeka zdjela voća, noćni klubovi. Najveći u Solunu primao oko tri i po hiljade ljudi.
„Moram reći da mi noćni život u Grčkoj jako prija kao i osjećaj za modu koji imaju Grkinje. Volim i onaj njihov „dert“ kada u restoranima naručite tanjire sa cvjetovima (glavama) karanfila. Kada vas „pogodi“ pjesma tanjir možete razbiti, cvjetovima zasipati ljude oko sebe, naročito voljenu osobu ili simpatiju. Za Italiju se vezuje „Dolće vita“ i sve što se odnosi na tu lijepu stranu života dovedenu do savršenstva.
I Prag je na mene ostavio dubok utisak jer ima poseban šarm – mješavinu slovenskog duha i austrijske arhitekture. Naprosto, često morate zastati i pogledati građevinu.“
Коментари (1)
Оставите свој коментар