Riječ je o zanimljivoj temi koja je postala predmet određenih istraživanja u sklopu kojih se pokušalo pronaći objašnjenje za tu, prema mnogima iritantnu, naviku. Stručnjaci su na kraju zaključili da navika kašnjenja proizlazi iz nekoliko faktora, uključujući percepciju vremena, upravljanje vremenom i karakter, piše Livescience.
Prema Hugou Spirsu, profesoru kognitivne neuronauke na Univerzitetu College London, mehanizam u mozgu može uzrokovati kašnjenje jer neki ljudi pogrešno procjenjuju koliko će im trebati da stignu na odredište. Njegovo istraživanje iz 2017. objavljeno u časopisu Hippocampus ukazuje da hipokampus, dio mozga koji procesira vrijeme, pomaže u pamćenju trajanja zadataka. Ipak, nije potpuno jasno zašto neki ljudi stalno loše procjenjuju odnosno podcjenjuju vrijeme.
Jedan od faktora koji utječe na razvijanje navike kašnjenja jeste i to koliko dobro poznajemo prostor. U istraživanju iz 2017, Spirs je zamolio studente da procijene vrijeme putovanja po Londonu. Rezultati su pokazali da dobro poznavanje prostora može dovesti do krive procjene vremena potrebnog za putovanje.
Neki ljudi prije kretanja na neko odredište ne uzimaju u obzir dodatne zadatke, poput jutarnjeg spremanja. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Memory & Cognition, procjene vremena često se temelje na sjećanjima, koja nisu uvijek tačna. Ako smo zadatak radili mnogo puta, skloni smo pogrešno procijeniti koliko će trajati.
Karakter takođe igra ulogu kod navike kašnjenja. Ljudi s niskim nivoom savjesnosti mogu zaboraviti planirane zadatke, a sklonost multitaskingu smanjuje šanse za njihovo pravovremeno dovršavanje. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Advances in Cognitive Psychology, multitasking može iscrpiti pažnju potrebnu za obavljanje planiranih zadataka.
Ljudi koji redovno kasne često ne vide sebe takvima, kaže Grace Pacie, autorica knjige Late! A Timebender’s Guide to Why We Are Late and How We Can Change. Iako mogu biti tačni kada su posljedice ozbiljne, poput propuštanja leta, bez čvrstog roka često gube pojam o vremenu. Osobe s ADHD-om posebno teško procjenjuju protok vremena, pokazuje pregled iz 2019.
Ljudi koji hronično kasne nisu izgubili nadu
- Ljudi koji stalno kasne često su optimistični i nerealni, a takav način razmišljanja utječe na njihovu percepciju vremena. Oni to ne rade namjerno, već iskreno vjeruju kako će uspjeti obaviti sve što su isplanirali i doći gdje trebaju na vrijeme. Ali, taj plan im se uvijek nekako izjalovi i tako stalno kasne - objašnjava Diana DeLonzor u knjizi ‘Never Be Late Again‘.
Na kraju, sreća i pozitivno razmišljanje povezani su s dužim življenjem.
Vjerovanje u pozitivan ishod ključno je za ostvarivanje ličnog uspjeha. Istraživanja pokazuju da sreća povećava produktivnost, kreativnost i slaganje na poslu. Studija provedena na Državnom univerzitetu u San Diegu povezala je kašnjenje s ličnšću tipa B odnosno ljudi koji su opušteniji. Drugim riječima, ljudi koji kasne ne brinu se zbog malih stvari već se usredotočuju na širu sliku i vide budućnost kao niz beskonačnih mogućnosti.
Vrijeme je relativan pojam
Tačnost je takođe relativan pojam. Vrijeme i kašnjenje u različitim kulturama i kontekstima znače različite stvari.
U SAD-u, kašnjenje se intrepertira kao uvreda ili znak nepoštovanja prema radnom mjestu. Kada ljudi kasne, pretpostavlja se da smatraju kako je njihovo vrijeme dragocjenije nego njihove obaveze. U Evropi je nešto drugačije. U Njemačkoj je, na primjer, tačnost vrlo cijenjena. Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin zakasnio na sastanak s kancelarkom Angelom Merkel, ona je jednostavno otišla.
U Španiji je, pak, vrijeme shvaćeno posve drugačije. Španci imaju ‘vlastito vrijeme’ i poznati su po tome da večeraju oko 22 sata, dok u Latinskoj Americi tačnost ima vrlo malu ili nikakvu važnost.
Poenta: svako ima vlastiti pogled na vrijeme. Naravno da je kašnjenje loše za ekonomski razvoj i da su rasporedi nužni kako bi stvari funkcionirale, no ključ je pronaći zdravu ravnotežu između tačnosti i kašnjenja. Rasporedi su važni, ali njihovo nepoštivanje nije kraj svijeta.
Osobe s tendencijom kašnjenja vole da se zaustave i pomirišu ruže, a oni koji su skloni tačnosti mogli bi naučiti ponešto od njih - i obrnuto. Život nije moguće isplanirati do najmanjeg detalja, niti je on uopšte tako zamišljen.
Živjeti u sadašnjosti od vitalnog je značaja za naš razum.
