Bakterije u našim crijevima su iznenađujuće otporne na antibiotike, pokazala je dugoročna studija. Otpornost na antibiotike izaziva nam razne vrste problema. Pretvara nekad važne patogene u superbakterije, što najteže pogađa zdravstveno ugrožene osobe.
Superbakterije su bile povezane sa skoro pet miliona smrtnih slučajeva širom svijeta u 2019. godini, tako da je jasno koliko otpornost na antibiotike može biti opasna. Ipak, različiti faktori koji povećavaju otpornost na ljekove znače i to, da naše "dobre bakterije" postaju otpornije na antibiotike.
Nova studija koja, kako se ističe, "nikako nema za cilj promociju neadekvatne primjene antibiotika" otkrila je da geni zaduženi za otpornost na antibiotike takođe daju određenu prednost našim crijevnim bakterijama, omogućavajući im da opstanu u svojoj beskrajnoj borbi protiv mikroba koji nam nanose štetu.
- Otpornost na antimikrobne supstance može imati paradoksalno korisne efekte u smislu otpornosti mikrobioma na antimikrobne lekove - pišu u svom radu bioinformatičar sa Univerziteta Masačusets Šakti Batarai i njegove kolege.
Naučnici su istraživali borbu između dobrih i loših crevnih bakterija kod 24 pacijenta koji imaju tuberkulozu rezistentnu na više ljekova (Mycobacterium tuberculosis), detaljno opisujući tu "bitku" u izvještaju.
Pacijenti su primali brojne vrste antibiotika kako bi spriječili napredovanje bolesti, a režim su morali da održavaju 20 mjeseci.
Tretman je u početku uništio mikrobiome njihovih crijeva, uzrokujući poremećaje u metabolizmu, sastavu i raznolikosti bakterijskih vrsta. Neželjeni efekti su uključivali dijareju i upalu crijeva, što nije iznenađujuće s obzirom na to da je upotreba antibiotika takođe povezana sa povećanim brojem slučajeva sindroma iritabilnog crijeva.
Ipak, tokom vremena, među pacijentima je primećeno nešto prilično iznenađujuće.
- Naši nalazi dokumentuju neočekivanu otpornost mikrobioma na poremećaj kod dugotrajnih terapija antibiocima - pišu istraživači, objašnjavajući kako su mikrobiomi kod pacijenata spontano ponovo uspostavili dominaciju prijateljskih bakterija nakon početne neravnoteže.
Štaviše, otkrili su da su stanje mikrobioma crijeva pacijenta, kao i uklanjanje same bakterije tuberkuloze, povezani sa oporavkom od upale izazvane tuberkulozom.
Rast bakterija iz porodice enterobacteriacea posle tretmana dovelo je do šire inflamacije, dok su mikrobiomi sa više klostridija (clostridia) i manje enterobakterija bili povezani sa bržim padom upale koja izaziva simptome tuberkuloze.
Metoda vrijedna rizika
Dalji testovi na miševima koji su uključivali analizu fekalija, otkrili su da su njihovi mikrobiomi stekli otpornost na naknadni poremećaj nastao davanjem antibiotika.
Funkcija otpornosti je zabilježena kod određenih "prijateljskih vrsta bakterija" i godinu dana nakon prekida antibiotskih tretmana.
- Mutacije koje izazivaju otpornost, mogu biti od koristi mikrobiomskom ekosistemu uspostavljenom dugotrajnim dejstvom antibiotika - objašnjava tim istraživača, sugerišući da bismo mogli da koristimo ovaj fenomen tako da se suprotstavimo patogenima otpornim na antibiotike.
Iako sugestije do kojih vodi novo istraživanje i otornost koja bi mogla imati pozitivne efekte, zahtijeva mnogo više istraživanja. Prije nego što se rezultati detaljnije razmotre, opisani mehanizam otpornosti, možda je metoda vrijedna rizika, jer bi omogućavala našim prijateljskim bakterijama da nadmaše neželjene patogene - zaključuju Batarai i kolege.
Istraživanje je objavljeno časopisu Science Translation Medicine.