Roditelji prirodno žele znati šta su djeca radila, s kim su se igrala i šta su naučila, no djeca ponekad ne žele ili ne mogu odmah pričati o tome. Razlog nije uvijek nedostatak interesa, nego jednostavno zamor i potreba za odmоrom nakon dugog i zahtjevnog školskog dana.

Umjesto da djecu odmah bombardujemo pitanjima, što može djelovati kao pritisak i dodatno ih umoriti, bolje je pristupiti na drugačiji način. Djeca su tokom školskog dana izložena mnogo socijalnih situacija, novih pravila i različitih zadataka, pa je normalno da su na kraju dana mentalno iscrpljena. Svako pitanje koje im postavimo traži od njih da se prisjete i obrade taj dan, što može biti previše za njih u tom trenutku.

Zato je važno da roditelji pokažu da su tu za djecu, ali bez stvaranja pritiska da odmah moraju sve ispričati. Jednostavne rečenice poput: "Drago mi je što te vidim" ili "Danas sam mislio/la na tebe" mogu pomoći da se dijete osjeća sigurno i voljeno.

Takođe, povezivanje s djecom ne mora uvijek biti kroz razgovor. Tišina, zajednička igra, užina ili samo prisustvo roditelja često znače mnogo više nego riječi. Bitno je stvoriti mirnu i podržavajuću atmosferu u kojoj dijete osjeća da nije pod pritiskom.