U mnogim italijanskim gradovima ulice posle večere ožive porodicama koje polako šetaju, zastaju kako bi porazgovarale sa komšijama, a potom se vraćaju kući. Ta šetnja nije brza niti usmjerena na vježbanje; niko ne mjeri pređene krugove niti broji korake. Riječ je o ustaljenom, nenametljivom prelazu iz dana u veče, uz malo druženja i opuštanja, prenosi Index.

Ova tradicija, poznata kao passeggiata, ima stvarne i značajne zdravstvene prednosti, a kretanje, koje često doživljavamo kao obavezu koju treba optimizovati, pretvara u čisto zadovoljstvo.

Šta je passeggiata?

Onaj poznati nemir koji se javlja posle jela i napornog dana upravo je ono što ovaj ritual pomaže da se ublaži. "Passeggiata je italijanska tradicija lagane šetnje posle večere", objašnjava Gbolahan Okubadejo, spinalni i ortopedski hirurg. "Šeta se gradom ili uz obalu. To je društvena aktivnost sporog tempa i namjerno nije zamišljena kao vježba."

Prema riječima dr Okubadeja, ovakvo lagano kretanje izuzetno je korisno za tijelo jer pomaže održavanju pokretljivosti kičme i podstiče cirkulaciju u mišićima i zglobovima. No ono što na prvi pogled deluje kao aktivnost niskog intenziteta može imati mnogo dublje efekte.

- Passeggiata je jedna od onih jednostavnih ideja koje djeluju gotovo nevažno, a zapravo imaju veliki uticaj - kaže Majkl Danijels, sertifikovani podijatar. "Pacijenti mi godinama govore o toj praksi. Ono što sam primijetio jeste da, kada je zaista usvoje, i njihovo tijelo i um reaguju potpuno drugačije."

Društvena komponenta passeggiate dodatno pojačava njene pozitivne efekte, jer ljudima omogućava da se vide i budu viđeni, razgovaraju, lagano se kreću i tako zaokruže dan.

- Istorijski gledano, razvila se iz stare 'corso', glavne ulice u rimskim, a kasnije i italijanskim gradovima, gdje su ljudi šetali, družili se i pokazivali svoju najbolju odjeću - objašnjava dr Danijels. "Dakle, da, to jeste hodanje, ali je obavijeno ritualom, zajedništvom i osećajem da se time završava dan."

Kako pomaže opuštanju

Veliki dio njenog efekta proizlazi iz jasne pauze koja se stvara između večere i ostatka večeri.

- Kada govorimo o usporavanju posle jela, snaga passeggiate leži u promjeni ponašanja - kaže dr Danijels. "Ustanete od stola, izađete napolje i vaš um i tijelo dobiju jasnu poruku: dio dana posvećen jelu je završen." Taj mali ritual može znatno olakšati prelaz u mirniju večernju rutinu.

Na neurološkom nivou, hodanje ima umirujući efekat.

- Mnogi pacijenti mi kažu da im je šetnja postala svojevrsna tampon-zona između stresa na poslu, ekrana i odlaska na spavanje - kaže dr Danijels. "Neki je opisuju kao prekidač za isključivanje. Poboljšava se komunikacija s partnerom ili djecom, ljudi primjećuju vremenske prilike, viđaju komšije, a ponekad šetaju sami i jednostavno puste misli da lutaju. To nježno, gotovo automatsko kretanje vidljivo smiruje nervni sistem."

Jedan od najdirektnijih efekata spore večernje šetnje jeste način na koji se tijelo osjeća posle nje. "Nežna šetnja šalje tijelu signal da je vrijeme da izađe iz stresnog ritma u kojem je provelo dan", kaže dr Okubadejo. "Sporo, ujednačeno kretanje opušta mišiće koji se zatežu zbog cjelodnevnog sjedenja i oslobađa napetost u kičmi, ramenima i kukovima. Već taj jednostavan čin može donijeti osjećaj opuštenosti i veće prisutnosti."

Kratka šetnja pomaže varenju i podstiče rad crijeva

Takvo blago kretanje povoljno utiče i na procese u tijelu posle najvećeg obroka u danu. "S medicinskog stanovišta, iskustva mojih pacijenata u skladu su s istraživanjima o hodanju posle jela", kaže dr Danijels. "Kratka šetnja od 10 do 15 minuta može pomoći varenju, smanjiti osjećaj težine i nadutosti te podstaći rad creva."

Koristi može imati i metaboličko zdravlje. "Šetnja od svega deset minuta može sniziti nivo šećera u krvi posle obroka, a istraživanja sugerišu da može biti efikasnija od jednako duge šetnje u nekom drugom dijelu dana", navodi dr Danijels. - "Vremenom, ponavljanjem iz dana u dan, ta jednostavna navika doprinosi boljem metaboličkom zdravlju, kvalitetnijem snu te smanjenju noćnog refluksa i gorušice." Kada tijelo ne mora da se nosi s naglim skokovima i padovima šećera u krvi, lakše se u potpunosti opustiti.

Savjeti za prijatnu svakodnevnu šetnju

- Najvažnije kod passeggiate jeste da bude prijatna, društvena i lišena stresa - kaže dr Okubadejo. Prvi korak je odabrati društvo u kojem uživate. "Razgovor prirodno usporava tempo i smanjuje opterećenje leđa", objašnjava. "Osim toga, pomaže vam da šetnju doživite kao priliku za povezivanje, a ne kao još jednu obavezu."

Jedna pacijentkinja dr Danijelsa sa svojim unucima posle večere praktikuje takozvanu "šetnju u potrazi za blagom", tokom koje broje pse, bundeve ili praznične lampice, u zavisnosti od godišnjeg doba. Ako nemate s kim da šetate, dr Danijels preporučuje šetnje uz telefonski razgovor, tokom kojih pozovete dragu osobu i pričate o vedrim temama.

Birajte rutu koja vas raduje, a ne onu na kojoj ćete samo "skupiti korake". "Šetnja drvoredom u mirnoj ulici, uz vodu ili kroz omiljeni kraj podstiče lagan, uspravan hod koji ne opterećuje kičmu ni zglobove", kaže dr Okubadejo. Ako vremenski uslovi nisu povoljni, dr Danijels predlaže šetnju tržnim centrom, muzejom ili javnim vrtovima.

Ne morate biti savršeni ni dosledni. Šetnje mogu biti kratke i neformalne. "Deset do petnaest minuta sasvim je dovoljno da se razgibaju leđa i kukovi", kaže dr Okubadejo. "Sama spoznaja da možete završiti šetnju posle nekoliko minuta uklanja osjećaj pritiska." Dr Danijels predlaže da unaprijed odaberete dvije do tri pesme, kako ne biste gledali na sat kada muzika završi, gotova je i šetnja.

Na kraju, važno je prilagoditi passeggiatu sopstvenom tijelu. "Kao specijalista za stopala, dodao bih jednu praktičnu napomenu: ako neko ima bolove u stopalima, neuropatiju ili ranije probleme s ranama, šetnju treba prilagoditi", kaže dr Danijels.

"To ponekad znači krenuti s pet minuta umesto petnaest, nositi kvalitetnu, potporu pružajuću obuću i birati ravne, bezbjedne podloge." Cilj je, podsećaju stručnjaci, opušteno i ponovljivo iskustvo koje se lako uklapa u svakodnevicu.