"Čovek je nomad po srcu svom, po misli svojoj, po idealima svojim. Davnašnja i današnja strast da se leti, putuje bez putanja i stanica i granica, to je proboj nomadstva čovečje prirode. Volja božija: to su staze i reke, putovanja i sretanja i nizovi života i drugova."
Isidora Sekulić
Baranin Stevan Horvat početkom septembra krenuo je na putovanje bez stanica i granica. Ovaj pomorac se otisnuo na put do Kine na kojem će preći 20. 000 kilometara na biciklu. Putešestvije na dva točka je planirao da završi u narednih šest mjeseci i da prođe kroz 12 zemalja. Zasad dnevno prelazi po 100 kilometara, ako ide drumovima, ali ako prelazi maršrutu planinama, onda je zadovoljan kad odvozi 80 km po danu.
Za prvih 10 dana prešao je preko 900 km, a popeo se na 10 km nadmorske visine. Prva tri dana, kako kaže su bila lagana, a onda su krenuli usponi.
- Planine su jako izazovne, ali i zamorne zato mi je neophodan odmor - kazao je Horvat.
Trenutno se nalazi u kampu blizu Soluna, gdje će odmarati dva dana dok se biciklo "oporavlja" u servisu.
- Biciklo servisiram svako malo. Ne pazim ga previše pa i zahtijeva više kontrola. Potrebne su jako dobre gume. Pred ovaj podvig sam kupio nove, jer su prethodne prešle +10.000km - kaže Horvat.
Do Soluna je, kako je otkrio, stigo bez "servisnih" problema. Iako nosi najneophodniji alat sa sobom, biciklu je potreban "stručni pregled".
- Nosim samo mini tool. Jedna kliješta sa mnoštvom pribora. Jednu mini pumpu i pribor za krpljenje gume. Upravo radim veliki servis. Došao zbog jednog a otkrili da mora svašta da se mijenja jer je biciklo ipak prešlo blizu 15.000 km - kaže Stevan.
Svaku etapu snimio je kamerom, a te priloge kači na svoj Jutjub kanal.
- Nije bilo još neplaniranih neprijatnih situacija. Snimam cijelo putovanje, ali još se učim i za sad mi je neprijatno jedino da se snimam pred ljudima, kao i snimam druge ljude - otkriva.
Stevan Horvat je brži od oblaka, do Grčke ga je "okupao" samo jedan sasuvši pljusak na njega, ali se zbog toga nije zaustavio. Znao je da na putovanje na kakvo se otisnuo ne može sve biti idealno, lako... Zato niša nije unaprijed rezervisao i bukirao. Ne pritiskaju ga rokovi dolaska, čekiranja, prijavljivanja ili napuštanja soba. Nažalost, ne srijeću ga ni gostoljubivi domaćini da ga ugoste, najedu i utople.
- Pauze i prenoćišta organizujem sve u letu. Koristim warmshowers app za ljude koji putuju biciklima, ali do sad nisam uspio da me neko ugosti, čak 90 odsto ne odgovara na poruke. Za sad - ipak je optimista Horvat.
Povremeno, kako kaže, pogleda prognozu.
- Kad se sjetim posegnem za prognozom ili kad vidim da je vrijeme sumnjivo. Za sad sam imao samo jedan pljusak u poslednjoj vožnji pred pauzu od 2 dana. Nisam ni stao ni odustao. Uglavnom ne mijenjam rutu zbog "oblaka" obučem kišnu jaknu i pedalam. Ako potraje preko dva dana tada sigurno uzimam hotel da bi se utoplio i osušio opremu - kaže Stevan.
Na ovakvom putovanjuu sve može biti neočekivano pa i pomoć na putu ili na bankovnom računu.
- Za sad sam svaku noć spavao u šatoru. Platio sam dva kampa do sad. Hranu kupujem u prodavnicama i marketima i uglavnom se hranim na kioscima brze hrane sendvičima, burecima i slično. Količina hrane i vode koju mogu ponijeti sa sobom je ograničena jer moj prtljag je svakako teži od idealni 20 kg - kaže.
Kod Horvata je uzbuđenje jače od straha.
- Rekao bi da nemam neki strah, možda ne dovoljan da me spriječi u bilo čemu. Uvijek preovladava uzbuđenje oko svega. Jedino ponekad neprijatnost kad kampujem na pojedinim lokacijama - kaže naš sagovornik.
Na ovoj ruti pored Albanije i Grčke, čekaju ga Turska, Iran, Pakistan, Indija, Bangladeš, Mijanmar, Tajland, Kambodža, Vijetnam, Kina.
- Velika ruta i mnogo zemalja, u koje sam većinom dolazio s mora, a sad me čeka 20 hiljada kilometara za šest mjeseci.
U nekim od zemalja koje planira da posjeti su za nepozvane goste opasne životinje i virusi.
- Svaka životinja može da vas ubije... Malarija može da se zakuči - otkriva Stevan.
Ovo "hodočašće na dva točka" je drugi Stevanov pokušaj. U prethdonom je stigao do Ankare, ali pošto nije dobio vizu za Iran morao je da se vrati.
- Ideja se rodila još prije 15-20 godina kada sam često u Baru srijetao ovakve putnike. Potom sam se ja usudio 2021. kada sam stigao do Ankara i zatražio vizu od Irana koji je bio zatvoren zbog kovida. Ponudili su mi trodnevnu vizu, koja mi nije značila mnogo jer me čekalo 3.000 kilometara. Potom su mi dali na sedam što takođe nije bilo optimalno za prelazak kilometraže. Vratio sam se doma, radio i zaradio još malo novca pa otišao da se vozim u Afriku jer volim toplu klimu - priča Horvat.
Vizu za Iran će opet tražiti na isti način u glavnom gradu Turske, Ankari.
- Tako je uvijek najlakše i uglavnom prođe bez problema. Jedino mi Južni Sudan nije dao radi moje bezbjednosti. Imam par viza u pasošu tako da i to pomaže. Sudanskom se ponosim - kazao je biciklista.
Opredijelio se za malo dužu rutu iako je mogao usmjeriti se na onu gdje mu vize nijesu najneophodnije za dolazak do cilja.
- Ima ruta koja me vodi u Kinu bez potrebe za vizom. Dakle sve zemlje pa i Kina se prolaze bez vize. Ta ruta je hladna i tu slijedi zima. A rutom kojom idem sad dolazi ljeto - ističe Horvat.
Dok okreće točkove, broji kilometre, šibaju ga vjetrovi, prže sunčevi zraci, on okreće pedale kako bi stigao do svog cilja. Kao pomorac naviknut je na nove sredine, kulture, priče, jezike i narode. Njegova priča biće jedinstvena kada se vrati sa ovog dugog putovanja i postane pripovjedač avantura u realnom vremenu u našem okruženju i na našem jeziku. Do tada se etape njegovog putešestvija mogu pogledati na Jutjubu. Ovo su teki prvih 1.000 kilometara.
