Sve veći broj mladih ljudi počinje sa prvim uloga već tokom studija, pa ne čudi što su njihove filmografije poduži spsikovi. Takav je slučaj i sa glumicom Aleksandrom Belošević koju, iako je relativno novo TV lice, pored punog angažmana u pozorišnim predstavama, sve više gledamo u serijama.

Igra u srpskom narodnom pozorištu i SKC "Fabrika" u Novom Sadu i u pozorištu,,Pinokio" u Beogradu. Igrala je u predstavama "Ćelava pevačica", "Život na visokoj nozi", "Mravlji metež", "Brak mrak", "Ribarske svađe". Gledali smo je i u filmu "Branio sam mladu Bosnu", kao i serijama "Sinđelići", "Santa Maria della Salute", "Jutro će promeniti sve", "Tri muškarca i tetka".

Trenutno je gledamo u ulozi konobarice Danijele u seriji "Mala supruga" na TV Prva. Kakav je njen odnos prema serijama i postoji li razlog da mlad glumac odbije neku od tih uloga, glumica objašnjava za "Dan".

- Dok nisam dobila prvu televizijsku ulogu, nisam ni znala koliko zapravo volim rad na setu, pred kamerama, filmsku glumu i rad na različitim lokacijama, samu dinamiku snimanja i drugačiji pristup reditelja, njegovih indikacija potpuno različitih u odnosu na pozorište. I onoga trenutka kada to osjetite ta ljubav ne prestaje,ona samo postaje veća nizanjem novih uloga. Kada kažem prva televizijska uloga, mislim na ozbiljan glumački zadatak, sa kojim treba da se uhvatiš u koštac, da se njome baviš studiozno i posvećeno kroz cio proces rada. To je za mene bila uloga Anke u seriji "Tri muškarca i tetka" na televiziji Prva. Kroz proces stvaranja te uloge dosta sam naučila, kako treba, šta treba, ali i šta ne treba. Nekada ipak treba odbiti ulogu koja ne daje nikakav zadatak, koja tebi prije svega kao glumcu ne donosi nikakvog znanja, niti zabave. Dok studiraš kupiš što više znanja kako bi tvoja procjena u izboru uloga bila najbliža krajnjoj sopstvenoj satisfakciji - kaže Belošević.

Većina glumaca kaže da je uloga koja se trenutno radi najdraža, kakav je vaš slučaj?

- Može se reći, mada kada uporedo radite dvije uloge, a koje su potpuno različite odmah se javlja dilema koja je zapravo draža. Mada meni kao glumici uvijek je draža ona komlikovanija, višeslojna kojoj treba mnogo više da se posvetim i iz koje moram izvući ono najdragocjenije, ne tako vidljivo na prvi pogled, na prvo čitanje, skriveno, često daleko od mog ličnog karaktera. Kada sve to prikupim, pronađem i usvojim, onda uloga dobija izuzetnu vrijednost.

Može li glumac u seriji da pokaže glumački dar, s obzirom na to da se set može ponavljati i da se greška može izbrisati?

- Može, naravno, samo je pristup potpuno drugačiji od onog u pozorištu. I jedno i drugo ima svoju vrijednost, samo je ne treba miješati. Ključnu ulogu u glumačkom izrazu na filmu ima reditelj po mom mišljenju tj. onaj koji te posmatra i dozira tvoj izraz na najbolji način. Kada vjeruješ reditelju i prepustiš se, stvara se magija.

Aleksandra Belošević

-IVANA SAVIć

Trenutno glumite u seriji Mala supruga konobaricu. Kakva je Danijela? Da li će se njen lik razvijati i u narednoj sezoni?

- Da tako je, trenutno je aktuelna serija "Mala supruga" koja se emituje na Televiziji Prva. Danijela je jedna ambiciozna osoba iako tako ne djeluje na prvi pogled, zna šta želi i upornošžu stremi ka tome. Međutim radeći na liku tokom procesa, došla sam do zaključka da je Danijela zapravo na neki način tragičan lik. Željna pripadanja tadašnjem partneru Radoju, zaljubljena, ostaje uskraćena za njegovu ljubav, pokušavajući na sve moguće načine da mu se dodvori i priblizi, tračarenjem, skupljanjem informacija, ne bi li mu se što više približila. Ona suštinski nije mnogo zainteresovana za seoske priče, ali to radi iz ljubavi, koja na kraju nesrećno završava. Ali u drugoj sezoni očekujem zaista velike promjene kod mnogih likova tako i kod Danijele i iskreno sam nestrpljiva da pročitam prve redove koje će naš dramaturg Aleksandar Radulović uskoro napisati. Nadam se nekoj srećnijoj priči za Danijelu.

Na setu ste sa sestrom u ovoj seriji, kako iza tako i ispred kamere sestre su uvijek najveća podrška, ko je kome veća?

- Jeste, sestra Tamara Belošević tumači lik Živke u "Maloj supruzi". Obožavam da radim sa njom i dijelim energiju na sceni, podržavamo se međusobno kad god smo u prilici. Iščekivala sam sa uzbuđenjem zajedničku scenu, trenutak kada ćemo podijeti kadar, međutim to se nije dogodilo. Eto još jedne velike želje za drugu sezonu.

U glumi ste od malih nogu sve je počelo kao igra, da li sada možete dozvoliti sebi da se igrate dok glumite?

- Apsolutno, i sve dok glumu tako i prihvatam za mene će to imati smisla. Ne vidim sebe, da uživam u svom poslu ako igra prestane. Za mene je to čarolija. Kontrolisana igra, bitno je ne zaigrati se i zaboraviti na realnost. Ali sam bijeg u igru je neprocjenjiv.

Kada najviše učite od starijih kolega u pozorištu ili pred kamerama?

- I jedno i drugo, zavisi na kakvom projektu radite. Volim Bernarda Šoa "Ljudi nisu mudri u srazmjeri sa svojim iskustvom, već sa svojom sposobnošću da iskustvo prime".

Rad na predstavama za djecu i odrasle se u veliko razlikuju, po čemu najviše?

- Mislim da je odgovornost ključna riječ. Ipak se dva puta mora razmisliti prije nego što se bilo šta plasira najmlađoj publici,oni su ipak i najstroža publika.

Planovi i novi projekti u kojima ćemo vas gledati?

- Novi film i ujedno moj prvi. Veoma sam uzbuđena što će se to realizovati u narednoj godini. Ali više detalja ne mogu trenutno otkrivati, čim prije podijeliću i sa vama.