Danas su porodice koje žive van rijalitija, kako kaže glumac Vuk Saletović, dosadne! Porodice koje njeguju tradiciju, poštuju kulturu, prepuštaju se svakodnevnim poslovnim obavezama, njeguju djecu i bave se njima, previše su crvene da bi bile u žutoj štampi. Zato njega ne jure paparaci već samo i isključivo reditelji i producenti da ga priključe nekom novom projektu. Ovaj glumac nam je likom Bojana Galića Debeljka u seriji "Igra sudbine" otkrio lakoću igre i uživanja u seriji, koja je cijeloj ekipi promijenila glumačku sudbinu.

- Mi se ni u najluđim snovima nismo nadali ovolikom uspjehu. Što kaže jedan moj kolega, u prvo vrijeme smo bili zblanuti uspjehom, ali kako vrijeme prolazi onda smo se navikli. Ono što je lijepo je da tu došlo do prelijepe lakoće igre koja je prisutna već duže vrijeme. Potpuno smo se saživjeli kao kolege, postali i prijatelji i porodica. Nezapamćena atmosfera na snimanju. Nikad ni jedan problem za skoro tri godine. Inače glumci umiju da budu ćoškasti. Kao što znate Paja i Čkalja nisu pričali, ali su snimali zajedno. Kod nas se dešava suprotnost, za dvije i po godine koliko snimamo u komadu nije se desila nijedna ružna situacija - otkrio je Saletović.

Pošto je takav format serije, kako je objasnio glumac, koja se daje pet dana nedjeljno - to je jedan maratonski set.

- Navikli smo da radimo po 12 sati i da to traje više godina, tako da je to što se tiče glumačkog bića, jedna velika stvar koja se rijetko dešava. Branši se rijetko kad desi da se toliko baš igra i da se uživa u radosti igre- naglasio je.

Serija je rejtingom nenadmašna u regionu, a glumačka popularnost je sve veća.

- Zapravo mi koji smo u projektu i nismo svjesni toliko uspjeha jer smo u ritmu snimanja. Zbog obaveza koje imamo, priprema i samog snimanja, zapravo smo mi ili kući i na setu. I onda kada nam se desi da oputujemo negdje, kada nam se desi da se izmjestimo iz naše normalne svakodnevice, koja je sve osim normalna, onda zapravo vidimo koji je to impakt i koliko je to otišlo van kontorle - otkriva Saletović.

Kako je kazao, takvo je vrijeme da čovjek ne smije da kuka na uspjeh.

- Zaista je cijela situacija i sa koronom i ostalim društvenim varijantama, toliko nepogodna da je hvala Bogu da mi glumci imamo hljeba da jedemo i da imamo što da radimo - kaže glumac.

Vuk Saletović "dugo mrda ulicama grada Beograda" i godinama je bio uposlen u kulturi iako ga je običan svijet definitivno otkrio tek kao Debeljka.

- Što se tiče tog nekog glumačkog habitusa i uopšte glumačke sudbine, ova uloga mi je definitino napravila tu vidljivost, počeo sam dosta da radim i drugih projekata. Osim toga ja sam prije uloge Debeljka bio jako aktivan u kulturi grada, u KC Baraka, bio sam vršilac dužnosti direktora ustanove kulture Parobrod koji mi je zaopravo isto bila izazovni zadatak jer sam ja više nesistemski čovjek. A kad dobijete funkciju u sistemu koju sam pokušao da iskoristim na radost kulture, mislim da mi je to mjesto jako značilo, da me napravilo odgovornijim i da sam osjetio kako sistem zapravo funkcioniše. Lijep period koji se tačno nadvezao na početak ove glumačke karijere - objasnio je Saletović.

Sada je dobrodušni debeljko omiljeni lik iz serije, i toga postaje svjestan kad mu na ulici traže autogram ili zajedničku fotku.

- Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na popularnost, ali mislim da je došla u pravo vrijeme kada sam sazreo kao ličnost i dobio šansu da se oprobam kao glumac za široke narodne mase. Popularnost može da bude kontraproduktivna ako je čovjek nestabilan, a ako je stabilan onda uživa u njoj - ističe glumac.

Za Debeljka mu nije bila potrebna velika priprema jer njegove osobine nosi u sebi, ali ih prepoznaje i u ljudima oko sebe.

- Glumac kao takav uvijek radi negdje iz sebe sa nekim uzorima koje ima u svojoj okolini ili koje može da namašta. Ja tih debeljka znam barem 20. U njima imam uzore, oni su porodični, dobronamjerni, a sa druge strane radim to iz sebe, pomaže mi tkz. magic if, što bi rekli "magično kad bi"...

Ipak, kako je kazao Vuk Saletović zavidi Debeljku na njegovoj mogućnosti da "klopa i apsolutno mu zavidi na komoditetu da može da ždere peciva da nema gorušicu, da može da gurne glavu u frižider i da ne bude posle muka".

- Vuk Saletović se stalno trudi da skine koju kilu i nikako mu ne ide. Otkrio sam da meni kuhinja jako prija. Kad sam na odmoru, na moru ja sam odmah kraj roštilja, kad sam kući kraj rerne sam i pravim neko lisnato tijesto. Hljeb je posebna stvar, kada mi je teško, onda ga napravim da mi zamiriše kuću jer mi miriše kao novorođenče. Imam neki osjećaj da s njim ubacim čistotu mirisa u kuću. Što bi rekli da okadim prostor, a usput je dobra antistres terapija - objasnio je Saletović.

Franšiza serije koja je već rađena u Južnoj Americi kod nas je zašla u treću sezonu zahvaljujući Žarku Jokanoviću koji je maestralno lokalizovao na srpski jezik. Kako nije bila prvobitno zamišljena u tri sezone neki glumci su u međuvremenu prihvatili druge projekte.

- Serija koja traje jako dugo je apsolutno živa stvar, živ organizam koji se mijenja kao što se svi mi mijenjamo, kao što se položaj zvijezda mijenja. Neki ljudi su našli neke druge projekte neki smo odlučili da ostanemo u ovom projektu jer nam se jako sviđa da radimo - zaključio je Vuk Saletović.