Oni koji su živjeli i bili na zemaljskom šaru, a danas su daleko od nas i podsjećaju nas na otrežnjenje, savjest i svijest za naše dobro i jedinstvo su Vučina Banašević, Vlado Bojanić, Slobodan Boljević, Branko Božović, Boro Božović, Borislav Božović, Golub Božović, Jakša Božović, Vukašin Brković, Radun Brković, Svetozar Bulatović, Božidar Vukanović, Božidar Vukotić, Marko Vučeljić, Miodrag Gligorović, Mirko Miro Dakić, Krsto Dragićević, Veljko Đaletić, Ranko Đukić, Veselin Đurović, Branko Đurović, Stevan Ivanović, Duško Jovanović, Milenko Jovanović, Jovan Jošo Lazarević, Pavle Lazarević, Borislav Makočević, Miladin Makočević, Sveto Đurov Marković, Miljo Marković, Borivoje Marković, Vasilije Jolev Marković, Jakša Marković, Sveto Nikin Marković, Ranko Pujo Miličković, Branko Milunović, Dragoljub Milunović, Slobodan Milutinović, Branko Mihailović, Blagoje Nikolić, Branislav Novović, Milan Popović, Miloje Popović, Minja Popović, Radisav Prelević, Miško Radonjić, Veselin Stamatović, Vidak Stamatović, Milija Sekulović, Milenko Stojanović, Zoran Todorović i Radojko Ćetković.
Prijateljima, plemenicima i svim ljudima dobre volje obratila se Aleksandra Čelebić, kćerka Bora Miloševog Božovića, koja je rekla da nas podsjećanje na ljudske i duhovne vrijednosti obavezuje zajedništvo u njihovom očuvanju i unapređenju. Ona je rekla da su se ispred piperskog sabirališta, Ćelije Piperske, okupili u pomen onima koji su svojim nesebičnim zalaganjem radili na unapređenju i očuvanju trajnih vrijednosti.
– Uoči 25-ogodišnjice postojanja piperskog Udruženja "Pipo" podsjetiću na blistavi poduhvat obnove hrama Svetog Đorđa na Zadolju koji je uspješno završen zalaganjem naših vitezova, oni koji su nošeni idejom i entuzijazmom bili čvrsto riješeni da zidove hrama preuzmu iz zagrljaja bršljana i vrate život ovom duhovnom simbolu, vjere i neuništivosti. Danas im kao graditeljima i obnoviteljima odajemo počast, njihov znoj i trud ugrađeni su u temelje koji i danas stoji kao svjedočanstvo njihove vjere, mjesto okupljanja na Zadolju pod Stijenom Piperskom. Nije lako biti graditelj, još teže obnovitelj, treba imati snagu, viziju i srce puno ljubavi da bi se podiglo ono što je rušeno, da bi se osnažilo oslabljeno. Oni su to imali. Nijesu tražili za uzvrat ništa, osim zadovoljstvo što ostavljaju trajni zavjet budućim pokoljenima. Hvala im od nas na ono što nam kao nasljeđe podariše – rekla je ona.
Aleksandra Čelebić je podsjetila na riječi o graditeljstvu svetinja pokojnog arhitekte Andrije Markuša, velikog prijatelja Pipera.
Vesna Popović Bugarin, kćerka Minje Popovića, kazala je da svi oni i dalje žive u nama, u našim sjećanjima.
-Žive njihove tihe ali snažne živote, na način kako su se ljudski ali i piperski prkosno trudili da poboljšaju ovaj svijet. Čudan je i teško opisiv taj piperski osjećaj koji su nosili u sebi i koji su prenijeli na nas, njihove potomke. Grad im je često bio samo usputna stanica a misli i srce su im bili na ovom kamenu koji je surov, a koji ipak daje najljepšu smokvu u Crnoj Gori, u ovom manastiru i u svom plemenu. Oni su bili ljudi sa vizijom, znali su da samo zajedno mogu učiniti mnogo za svoj kraj, i mnogo su učinili. Svi su, kao i moj otac, bili dio akcija u kojima su gradili i popravljali puteve, dovodili vodu do sela, čuvali selo od zaborava i pomagali manastir. Radili su zajedno, mislili su kao jedan, a ostavili su nam u zalog veliku lekciju a to je da samo zajedno možemo mnogo uraditi za svoj kraj – rekla je Popović Bugarin.
Ona je rekla da mnogo znači kad ih se sjeti kraj za koji su živjeli, manastir koji su nosili u srcu i Udruženje u koje su vjerovali.
- Učili su nas da vjerujemo u dobro u ljudima – rekla je Popović Bugarin.
Djeluje kao nevjerovatno da su Piperi uvijek znali kada su to ključni trenuci za Crnu Goru i uvijek su slali nekog velikog da nas na pravi put uznese i pravim putem povede, rekao je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović.
- Nekada je to bio Jole Piletić, nekada Savić Božović, a novo doba, moderna Crna Gora, pamti Duška Jovanovića, vjesnika promjena, neke nove oslobođene Crne Gore. Duško Jovanović se nama odužio, dao nam je više nego što za jedan prosječni životni vijek čovjek može dati. Mi se njemu nismo odužili. Moramo naći onoga koji je nanio rane njemu i njegovoj porodici, a Crnu Goru osujetio takvog blistavog uma Vaši preci su luče svjetlosti, to su one luče koje nikakva tama ugasiti ne može i neće. Vi koji ste njihovi potomci treba da budete ponosni na one koje ste imali i da slijedite njihov put – rekao je on.
Paroh Vanja Milunović kazao je da su brojni plemenici učinili da se ime pipersko ponovo digne na ono važno mjesto koje mu pripada među plemenima Crne Gore.
-Velika je uloga ovih ljudi za sve nas. Ovo je bio prvi poslijeratni pokret i organizacija u Piperima koja se vratila istinskim vrijednostima. Ove slike danas ovdje nisu slike pokojnika, nego su ovo ikone vječne žrtve koju su ovi ljudi položili da se naše pleme očuva i da se u našem plemenu očuvaju vrijednosti za koje vrijedi i živjeti i umrijeti – rekao je paroh Milunović.
Paroh Milunović se zahvalio Mladenu Milutinoviću, Mitru Vukoviću, Branku Rajkoviću i Draganu Milutinoviću za organizaciji pomena.
Коментари (2)
Оставите свој коментар