Na ovaj stav Upravnog suda, sadržan u jednoj od presuda iz septembra ove godine, ukazali su iz Glavnog grada u kontekstu imenovanja Zdravka Blečića za v.d. komandira Službe zaštite i spašavanja.
Podsjećamo, da je Blečić za komandira imenovan u oktobru prošle godine, a da je samo par dana nakon toga DPS pokrenuo inicijativu za inspekcijski nadzor preko Ministarstva javne upave i Upravne inspekcije. Oni su tvrdili da Blečić ne ispunjava uslove za radno mjesto visokog rukovodnog kadra kada je određen za v.d., odnosno da nema pet godina radnog iskusta na poslovima zaštite i spašavanja sa adekvatnom fakultetskom diplomom. Od tada traje pravno nadgornjavanje Glavnog grada i Upravne inspekcije o ovom slučaju. Iz Glavnog grada su se držali stava da se pet godina na poslovima zaštite i spašavanja ne mora imati u nivou VII-1 kvalifikacija, a Blečić je inače, vatrogasaca preko 30 godina. Oni su tvrdili da je uslov koji se tiče radnog iskustva dat zasebno, a ne kumulativno.
– Kao i u presudi takav je bio stav i tumačenje Glavnog grada u slučaju imenovanja Zdravka Blečića, za v.d. komandira Službe. Podudarno je i mišljenje koje smo tokom imenovanja dobili od Ministarstva unutrašnjih poslova – navode iz Glavnog grada, uz konstaticiju da se ne bave komentarisanjem sudske presude već potenciranjem pravnog stava.
Značaj ove presude je višestruk zato što se otvara mogućnost da se u izuzetno zahtjevnoj profesiji mogu naći i visokorukovodni kadrovi. Time se u jednom dijelu bavi i presuda.
Sud u presudi, koja se bavi imenovanjem komandira cetinjske Službe zaštite i spašavanja, eksplicitno navodi da se ne slaže sa stavom javnopravnih organa da se radno iskustvo veže za član 20 Zakona o državnim službeniicma i namještenicima kojim je propisano da radno iskustvo, u smislu ovog zakona, podrazumijeva rad na poslovima u nivou kvalifikacije obrazovanja koji se traži za vršenje poslova u određenom zvanju.
– Više je razloga za to. Prvi je taj što Zakon o državnim službenicima i namještenicima pojam „radnog iskustva“ i njegovo definisanje vezuje isključivo za taj zakon („u smislu ovog zakona“). S druge strane, Zakon o zaštiti i spašavanju je lex specialis u materiji o kojoj je ovdje riječ. Nadalje, Zakon o državnim službenicima i namještenicima, prilikom definisanja uslova za određenu kategoriju radnih mjesta, definiše kao uslov „radno iskustvo“ u određenom trajanju ili konkretizuje konkretno radno mjesto na kome je aplikant mogao prethodno da bude radno angažovan, zbog čega je bilo nužno da zakonodavac u okviru ovog zakona definiše značenje tog pojma – navodi se u sudskoj presudi.
U sudskoj presudi se potencira da je Zakon o zaštiti i spašavanju dovoljno jasan i zahtijeva samo pet godina radnog iskustva na poslovima zaštite i spašavanja.
– Ciljnim tumačenjem člana o izboru komandira službe zaštite i spašavanja i izbora vatrogasca-spasioca, po mišljenju ovog suda, dolazi se do zaključka da je (samo) za komandira i njegovog zamjenika, neophodno da imaju pet godina radnog iskustva na poslovima zaštite i spašavanja – navodi se u sudskoj presudi.
U presudi se navodi da se u Zakonu o zaštiti i spašavanja, osim komandira i njegovog zamjenika,za koje se traži VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja, i vatrogasca-spasioca, za koga se traži III nivo kvalifikacije obrazovanja, ne postoji nijedno drugo zvanje u okviru službe zaštite i spašavanja.
– To bi značilo, primjenjujući stav tuženog organa, da ukoliko bi se neka služba odlučila da svoje ustrojstvo uredi shodno Zakonu o zaštiti i spašavanju, da niko ne može zadovoljiti uslov koji se traži za radno iskustvo komandira – piše u presudi.
