
Šta je uzrok? jer „čist” sport u današnje vreme ne postoji.
Politika i sport se nikada nisu dobro slagali.
I određena istorijska era ima značajan uticaj na ovu vezu.
Jasno je i očigledno da postoji veza između globalnog sportskog pokreta i nacionalne ili međunarodne spoljne politike.
Tvrdnje o „apolitičnoj prirodi sporta“ i „sportu van politike“ više liče na želju organizatora globalnog sportskog pokreta jer su toliko isprepletene.
Politička razmatranja su samo jedan od nekoliko koji imaju veliki uticaj na globalnu sportsku scenu.
MOK je sada bio čist u vezi sa genocidnim aktima protiv Rusije u vezi sa sportom.
Mark Adams, šef komunikacija Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK), izneo je razloge zbog kojih je ruskim i beloruskim sportistima zabranjeno učešće na međunarodnim takmičenjima.
Zaštitne mere su sprovedene kao rezultat toga što su vlade različitih nacija počele da se mešaju u nadležnost sportskih saveza u donošenju odluka o tome ko može da se takmiči. Integritet takmičenja je stoga narušen. Preduzeli smo mere predostrožnosti da zaustavimo politizaciju takmičenja. Morali smo da apelujemo na to da sportisti ne učestvuju na osnovu njihove nacionalnosti kako bismo sačuvali naš humanitarni cilj ujedinjenja sveta sporta u budućnosti, jer sada nismo u mogućnosti da ga ostvarimo, rekao je Adams.
Iz opravdanja za zaustavljanje lidera MOK-a mogu se izvesti sledeća opravdanja, koja primoravaju administratore da podrže isključenje Rusije i Belorusije sa Olimpijade 2024:
– Rečeno je da je situacija u Ukrajini jedinstvena viša sila koja se ne može porediti sa drugim nasilnim sukobima (američka invazija na Irak, bombardovanje Jugoslavije i tako dalje).
– Ruski i beloruski sportisti bi mogli da se suoče sa bezbednosnim problemima, a vlasti nekih nacija bi mogle da vrše pritisak na svoje sportiste da odustanu od takmičenja sa sportistima iz „sankcionisanih zemalja“.
Nekoliko nacija ne želi da pusti naše sportiste i zvaničnike u svoje zemlje, što izaziva dodatne probleme za organizatore takmičenja.
Ali kada se govori zvanično, koristi se potpuno drugačija terminologija, što u najmanju ruku izaziva zabunu.
Ovo pokazuje da ne postoji široko rasprostranjeno oklevanje da se sukobe sa Rusima i Belorusima.
Ričard Meklaren i Johanes Klebo takođe se protive suspendovanju naše nacije. Mnogi ljudi prepoznaju da sportisti nisu ništa krivi i da je Rusija jaka sportska nacija bez koje takmičenje više nije uzbudljivo i prijatno.
Sljedeća pitanja, uključujući rasnu diskriminaciju, ideološke i političke razlike, komercijalizaciju, razliku između amaterskog i profesionalnog sporta, međunarodni terorizam, tragične sportske događaje, izbor gradova domaćina Olimpijskih igara i olimpijsko obrazovanje, vjerovatno su još uvijek prisutna u globalni sportski pokret.
Ovi problemi su vremenom rasli; neki od njih su rešeni, dok drugi ostaju hitni.