. Prema neustavnoj odredbi zakona, koji je usvojen 2018. godine, Ministarstvo sporta je moglo da za vrhunske sportiste kojima je utvrđeno pravo na doživotnu mjesečnu naknadu i čija je isplata započela prije stupanja na snagu tog zakonskog propisa, u roku od šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu, provjeri da li ispunjavaju uslove za dalje ostvarivanje prava na tu naknadu.
Prema tim uslovima, sportista je mogao da ostvari pravo na doživotnu naknadu ako nije ostvarivao pravo na naknadu po ovom osnovu u drugoj državi, ako ima crnogorsko državljanstvo i ako nije pravosnažno osuđivan za krivično djelo, odnosno prekršaj jasno preciziran odredbom Zakona o sportu.
Doživotna mjesečna naknada određuje se u visini od jedne polovine do dvije prosječne mjesečne neto zarade u Crnoj Gori za godinu koja prethodi godini u kojoj se vrši isplata naknade.
– Vrhunskom sportisti iz stava 1 ovog člana, kojem ministarstvo utvrdi da ne ispunjava uslove iz člana 72 stav 2 tač. 2, 3 i 4 ovog zakona, prestaje pravo na doživotnu mjesečnu naknadu – piše u sada ukinutoj odredbi Zakona o sportu.
Inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 139 Zakona o sportu podnijela je nevladina organizacija (NVO) "Perspektiva", ukazujući na njegovu suprotstavljenost Ustavu, odnosno ustavnoj odredbi kojom je propisano da zakon ne može imati povratno dejstvo osim, izuzetno, za pojedine odredbe zakona ako to zahtijeva javni interes utvrđen u postupku donošenja zakona. U inicijativi je ocijenjeno da je propisivanjem odredbe člana 139 Zakona o sportu narušen princip zaštite stečenih prava i povratnog dejstva zakona, te da se samim tim stvara pravna nesigurnost. Ocijenjeno je i da zakonodavac nije obrazložio javni interes koji ga upućuje na donošenje retroaktivne norme, te da u obrazloženju predloga zakona nije iznio koji javni interes štiti ovakvom normom.
Na tu inicijativu još 2021. izjasnila se Vlada tadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića. U odgovoru na inicijativu objašnjeno je da je jedan od ciljeva donošenja ovog zakona bilo, između ostalog, i otklanjanje određenih propusta na koje je ukazano tokom primjene prethodnih zakona kojima se uređivala oblast sporta. Obrazloženo je da je provjerom trebalo da se utvrdi da li sportista sa vrhunskim reprezentativnim rezultatom ostvaruje pravo na naknadu po ovom osnovu u drugoj državi, da li ima crnogorsko državljanstvo i da li je pravosnažno osuđivan za krivično djelo u trajanju dužem od tri godine, ili za krivično djelo protiv života i tijela, sloboda i prava čovjeka i građanina, polne slobode, imovine, platnog prometa i privrednog poslovanja, zdravlja ljudi, odnosno za prekršaj propisan posebnim zakonom kojim se uređuje sprečavanje nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.
U slučaju da se tom kontrolom utvrdi da sportista sa vrhunskim reprezentativnim rezultatom ostvaruje pravo na naknadu po ovom osnovu u drugoj državi, da nema crnogorsko državljanstvo ili da je pravosnažno osuđivan za krivično djelo odnosno prekršaj, shodno odredbama zakona, prestaje mu pravo na doživotnu naknadu. Po ocjeni Vlade, za tu vrstu provjere postojao je opravdani javni interes.
– Javni interes za ukidanje naknada ogleda se i u činjenici da država prepoznaje i nagrađuje sportistu sa vrhunskim reprezentativnim rezultatom, koji svojim primjerom i postignutim rezultatima treba da bude uzor budućim sportistima. Takođe, ukoliko to lice od države prima doživotnu mjesečnu naknadu, od njega se očekuje da bude uzoran građanin i da u tom smislu ne čini krivična djela i prekršaje koji su prepoznati Zakonom o sportu – piše u odgovoru Vlade dostavljenom Ustavnom sudu.
U odgovoru je napomenuto da je Skupština Crne Gore 26. juna 2018. godine posebno glasala za povratno dejstvo ovog člana.
