Pavković je, kako se navodi u saopštenju predsjednice, 30. jula 2025. podnio molbu u kojoj traži prevremeno puštanje na slobodu, zbog "ubjedljivih humanitarnih razloga".
Predsjednica suda je tražila, kako se navodi, dodatne informacije o Pavkovićevom zdravstvenom stanju od zatvorskih vlasti i nezavisnog medicinskog stručnjaka.
Sudije Liu Dakun i Jan Bonomi saglasne su da zahtjev treba odobriti zbog humanitarnih razloga, sa kojima se predsjednica, kako je navela, konsultovala, prenosi N1.rs.
Santana je tražila ranije da se, ukoliko Pavković bude prebačen u Srbiju, obezbjedi da nezavisni medicinski stručnjak organizuje mjesečne konsultacije sa Pavkovićem, te da naknadno podnese povjerljiv izvještaj o svakoj takvoj konsultaciji, sa ažuriranim informacijama o Pavkovićevom zdravstvenom stanju, uključujući njegovu prognozu i očekivani životni vijek.
Mehanizam je naveo u saopštenju i Sporazum o uslovnom prevremenom puštanju na slobodu koji je Pavković morao da potpiše.
Jedan od tih uslova je da bude pod nadzorom organa koji će odrediti Srbija tokom preostalog djela kazne, do 25. decembra 2027. godine i da će ovaj organ obavijestiti o svojoj adresi prebivališta u Srbiji, kao i o adresi svake medicinske klinike u kojoj se bude liječio.
Takođe se navodi da Pavković mora da ostane u granicama svog prebivališta ili relevantne medicinske klinike tokom preostalog djela kazne, kao i da njegovo prisustvo na bilo kom drugom mjestu, osim u tranzitu između, mora prethodno biti zatraženo od predsjednika i unaprijed odobreno.
Ako prethodni zahtjev nije moguć zbog hitne situacije, obaveštenje se mora podnijeti što je prije moguće, a svakako u roku od 24 sata, nakon čega predsjednik može preduzeti odgovarajuće mjere, navedeno je.
Takođe se tražilo da Pavković potpiše da neće imati nikakav kontakt, niti da će na bilo koji način pokušati da "povredi, zastraši ili na bilo koji drugi način ometa žrtve ili svedoke koji su svedočili u predmetu ili drugim predmetima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju („MKSJ") ili Mehanizmom, i/ili članove njihovih porodica".
Pavković je morao da potpiše i da neće davati izjave kojima se negiraju zločini koji su počinjeni tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji, a za koje je nadležnost imao MKSJ, niti da na bilo koji način govori o ovom zločinima.
Traženo je i da potpiše da će predati srpskim vlastima svako vatreno oružje i drugo oružje za koje je potrebna dozvola i da neće kupovati, posjedovati, koristiti ili rukovati vatrenim oružjem ili drugim oružjem za koje je potrebna dozvola.
Takođe, da neće počiniti nikakvo krivično djelo koje se kažnjava zatvorom.
Pavković je obavljao brojne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), a od 1994. godine bio je raspoređen u Prištinski korpus na Kosovu i Metohiji, kojim je komandovao od 1998. godine.
Protiv njega i drugih generala je krajem 2003. podignuta optužnica Haškog tribunala, a 2005. godine je izručen Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
Tokom 2009. godine je proglašen krivim po svim tačkama optužnice i osuđen na 22 godine zatvora za deportacije, prisilna premještanja, ubistva, progone i druga nehumana djela.
Zajedno sa njim, osuđeni su i Vladimir Lazarević, Nikola Šainović, Dragoljub Ojdanić i Sreten Lukić.
Prvooptuženi Slobodan Milošević je umro u pritvoru a Milan Milutinović je oslobođen optužbi.
