Slavko Račić u svom plasteniku / -M.D.P.

Cvijeće kao životna filozofija

Sadni materijal mora da bude visokokvalitetan, dezinfikovan i zaštićen, a pošto mi nemamo te uslove za rad , moramo da ga uvozimo iz Holandije i Mađarske - kaže objašnjava Slavko Račić

Kad hobi preraste u ozbiljan posao, onda se može zaraditi i za život,dodaje ovaj diplomirani ekonomista iz Kraljeva, koji već 20 godina živi i radi u Radanovićima, u Grblju.

Uzgajajući cvijeće zajedno sa pokojnom suprugom, podigao je i iškolovao troje djece u akademske građane. Na zakupljenom zemljištu u blizini Osnovne škole "Nikola Đurković" u Radanovićima registrovao je rasadnik "Anja", te formirao tri plastenika ukupne površine oko 400 kvadrata.

Na plac kod njega dolaze mušterije koje imaju priliku da razgledaju šta sve ima u rasadniku i da sami odaberu i kupe što im se sviđa. Od sezonskih vrsta tu su petunije, begonije, salvije, prkos, ageratum, vinke, kadifice, lavande i drugo, a od višegodišnjih- muškatle svih vrsta, dalije, hortenzije, margarete, viseće surfinije, viseće vrbene, petunije...

Uzgojem cvijeća bavi 21 godinu, ali kao hobista i mnogo duže.

– Počeo sam slučajno, dolazili smo supruga Milena i ja na odmor, a ona je malo radila sa cvijećem. Procijenio sam da u ovom poslu može da se zaradi i okrenuo se tome. Sav kapital, zarađen od cvijeća uložio sam u djecu. Ovo je za mene životna filozofija, pa i nauka, ne samo poljoprivreda – objašnjava Slavko Račić, koji u procesu sadnje koristi originalne supstrate, dezinfikovane bale od 250 litara.

Muke s radnom snagom

Račići imaju dvije radnice koje obavljaju poslove presađivanja. Naš domaćin kaže da je veoma teško naći radnu snagu mlađeg uzrasta.

– Čar bavljenja ovim poslom za mene je to što "iščistim svoju glavu", a što se mladih tiče, oni bi novac za noć da zarade, a to nema nigdje. Nijedna radnica koja je radila kod nas u plasteniku nije ispod 60 godina. Cijena rada po satu je 2,5 eura, da se sjedi i rasađuje, a najmlađa radnica je 60 godina, eto, to sve govori o (ne)zainteresovanosti mladih za poljoprivredu, poručuje naš sagovornik, koji veoma povoljno na licu mjesta prodaje muškatle po 2,5 eura, a sezonsko cvijeće od 0,50 do 0,80 eura.

- Veliko je ulaganje, sam ciklus proizvodnje je veoma skup, jer se sve uzimaju originalne reznice, iz rasada koji se uvozi ih Holandije i Mađarske. To se naruči u septembru, planira se za sledeću godinu. To mora da bude ekstra kvaliteta, dezinfikovano i zaštićeno, a pošto mi nemamo te uslove za rad ovdje, moramo da uvozimo sadni materijal, objašnjava Račić i ističe da su rizici sadnje veliki, s obzirom na šarolike klimatske prilike ovog dijela Grblja.

– Podneblje je nepovoljno u smislu ukrštanja vjetrova koji dostižu jačinu do 100 km na čas i zbog hladnoće, što je nezgodno za uzgoj cvijeća. Plastenici to teško izdrže, vjetar lomi, cvijeće promrzne, dođe do neplaniranih troškova, mijenja se najlon, ali sve to ide u rok službe - ostane i za nas nešto, a mi smo zadovoljni i sa tim. Sve smo ovo napravili od sopstenih para, koliko smo prihodovali, toliko smo ulagali u proizvodnju. Iz godine u godinu smo povećavali proizvodnju, širili vrste cvijeća. Većinom je to sezonsko, nešto i višegodišnje, cvijeće. Uglavnom smo imali svoja prodajna mjesta u Budvi, Kotoru, Tivtu i u Risnu. Poznaju nas ljudi od Herceg Novog do Bečića, ali se sada baziramo uglavnoim na prodaju od kuće – kaže Slavko.