Ministarka Adžović, kao predstavnica Vlade Crne Gore, učestvovala je u javnoj raspravi u predmetu ocjene saglasnosti sa Ustavom Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Adžović je naglasila da se danas raspravlja isključivo o pravnim pitanjima, koja su, kako je navela, u potpunosti nezavisna od političkih aspekata šire teme koja je pratila ovaj zakonodavni proces.
Ona se osvrnula na zabrinutost podnosilaca incijative da je ocjenu ustavnosti Zakona o potvrđivanju sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima potrebno sprovesti u kontekstu pristupnih pregovora sa Evropskom unijom i usklađivanja domaćeg pravnog porijetka sa tekovinama evropskog prava.
- Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom („SSP") od 1. maja 2010. godine[ Vidjeti čl. 2, 8 i 73 SSP-a.], Crna Gora je preuzela obavezu dosljednog poštovanja vladavine prava i pravne sigurnosti. Evropska komisija u svojim redovnim Izvještajima o napretku kontinuirano naglašava da se mišljenja Venecijanske komisije Savjeta Evrope smatraju relevantnim evropskim ustavnim standardom - kazala je Adžović.
Kako je podsjetila da je Venecijanska komisija jasno zauzela stav da naknadno preispitivanje i poništavanje ratifikovanog međunarodnog ugovora i njegovog unutrašnjeg pravnog dejstva putem ustavne kontrole može dovesti državu u sukob sa njenim međunarodnim obavezama.
Ustav Crne Gore, takođe potvrđen od strane Venecijanske komisije, ne daje nadležnost Ustavnom sudu da preispituje usklađenost međunarodnih ugovora sa Ustavom Crne Gore – što se predmetnim inicijativama u suštini upravo i traži.
I zato bi, kako smatra, udovoljavanje inicijativama, suprotno stavu Venecijanske komisije, nanijelo štetne poslijedice na pristupne pregovore Crne Gore sa Evropskom Unijom.
- Prije upuštanja u pravne argumente zbog kojih smatram da predmetni zakon treba da ostane na snazi, imam na umu da je ovaj proces pred Ustavnim sudom pokrenut na osnovu dvije konkretne inicijative iz kojih proizilazi da je za oba podnosioca sporno samo pitanje skupštinske većine kojom je izglasan predmetni zakon - kazala je Adžović.
Konkretno, kako je istakla, u inicijativi odbornika SO Budva, Zenovića, se navodi da se ista odnosi na „ocjenu ustavnosti postupka usvajanja Zakona", pri čemu se u razlozima inicijative posebno problematizuje to što je predmetni zakon trebalo donijeti dvotrećinskom većinom.
Zatim, kako je kazala, u inicijativi NVO „Centar za zaštitu i proučavanje ptica", koju je u ime ove NVO sastavio advokat Srđan Žarić, se izričito naglašava da „Ustavni sud nema ovlašćenje da ocjenjuje da li je sadržina ratifikovanog međunarodnog ugovora saglasna sa Ustavom", dalje navodeći da se predmetni zakon može osporavati samo sa aspekta procedure donošenja, odnosno „da se razmotri pitanje da li je postojala potrebna većina za njegovo usvajanje".
Cijeneći navode (pisanih) inicijativa na osnovu kojih je pokretnut ovaj postupak, Adžović kaže da, ključno pitanje o kojem treba raspravljati je koja je skupštinska većina, u smislu člana 91 Ustava Crne Gore, bila potrebna za usvajanje Zakona o potvrđivanju sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
- Dakle, stavovi Vlade Crne Gore i podnosilaca inicijativa za ocjenu ustavnosti se mimoilaze samo u jednom pitanju: podnosioci inicijative smatraju da je za donošenje predmetnog zakona bila potrebna kvalifikovana – dvotrećinska većina, dok je Vlada stava da za glasanje o ovom zakonu nije bila potrebna kvalifikovana većina - kazala je Adžović.
Prema njenim riječima parlament primjenjuje Ustav, dok je Ustavni sud jedini koji može korigovati odluke koje ga se tiču.
Podsjeća da se Skupština pri donošenju odluke o Zakonu pozvala na odluku o ratifikaciji sporazuma o pristupanju NATO-u, dodajući da se Ustavni sud i ranije izjasnio da je potrebna prosta većina.
- Dolazimo do zaključka da ratifikaciju sporazuma nije bila potrebna dvotrećinska većina. Čak i kada bi Vlada pristala da se sporazumom uređuju svojinska prava stranaca, citirana odluka Ustavnog suda ukazuje da se odredba člana 91 odnosi na zakone koji uređuju ova pitanja, a ne Zakon kojim se potrđuje ugovor. Ako bi Ustavni sud odlučio da promijeni stav, to bi značilo da odustaje od utemeljene sudske prakse da sud nema ustavnost da ispituje ustavnost odredi međunarodnog ugovora - naglasila je Adžović.
Podsjeća da je ovakav stav zauzet ne samo u vezi sa Sjeveroatlanskim ugovorom, već i u nizu drugih odluka.
Smatra da bi izmjena bila i u suportnosti sa EU normama o vladavini prava, ali i da bi uticala i na ranije potpisane ugovore kao što je Sjevernoatlantski (NATO) kao i drugih zakona o ratifikaciji međunarodnih sporazuma koji su ratifikovani prostom većinom.
Stav Vlade je, ističe Adžović jednostavan.
- Tražimo da Ustavni sud zauzme isti onaj stav koji je zauzeo u nizu dosadašnjih odluka, što smatramo da bi bio jedini pravedan i na Ustavu utemeljen epilog ovog postupka - dodala je Adžović.
Prema njenom mišljenju, Ustavni sud morao da ostane pri stanovištu da nije nadležan za ocjenu ustavnosti odredaba međunarodnih ugovora ide i činjenica da je Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata na pravnoj snazi, ali da sam Sporazum koji je tim zakonom ratifikovan još uvijek nije stupio na snagu.
Za slučaj da se Ustavni sud ipak upusti u razmatranje sadržine Sporazuma, što bi, kako je ponovila, predstavljalo nezapamćen presedan uzevši u obzir dosadašnju praksu, želi da ukaže da Sporazum ne sadrži ni jednu jedinu odredbu koja uređuje imovinska prava stranaca u Crnoj Gori.
Na kraju ona je ponovila predlog da Ustavni sud odbije predlog za utvrđivanje neustavnosti Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.
