Škole su mjesto za igru i druženje, mjesto koje podstiče na zajedništvo i prihvatanje timskog duha i timskog rada... Vjera u školi i konkretno na časovima treba da bude prisutna, ali jedino u duši djeteta, kao osnov dobrog vaspitanja i uvažavanja, ali nikako kao poseban predmet Vjeronauka, koji bi kroz religijsku prizmu stvarao jaz među djecom, dodatno zbunjivao i na kraju dijelio na ove ili one, saopštio je član Predsjedništva SD Nermin Bećirović.

Kako je dodao, vjera nije predmet, dodatni strani jezik koji djeca treba da odaberu, već uzvišeno osjećanje, stanje duha i, prije svega, stvaranje dobre i pozitivne energije u nama i oko nas, te težnja ka dobru, dok je religija drugi pojam, koji ne treba poistovjećivati ni sa vjerom niti ga uvoditi u obrazovanje, jer je to samo jedan od načina na koji određena grupa ljudi praktikuje vjeru.

On je zaključio da je društvo koje počiva na vjeri, bez obzira na religiju, zdravo društvo bez podjela. Da bi se to postiglo, vjera treba da bude i ostane važan dio intime čovjeka, te, ukoliko se želi, osnova porodičnog odgoja i vaspitanja djece, kao i priprema za suočavanje sa svijetom i izazovima koji su pred svima nama. Jer, vjera se spoznaje i uči, prije svega u kući u porodici, a kasnije eventualno nadograđuje i unaprjeđuje na mjestima koja su tome namijenjena. Škole treba, pak, da budu mjesta za igru i druženje, mjesta koja ne izučavaju Vjeronauku, ali se u njima podstiču osobine i ponašanja koji su osnov svake vjere: ljubav i zajedništvo.