Drugi postupak nedavno je pokrenula švajcarska kompanija Tara Resources AG, a odnosi se na koncesiju u rudarskoj industriji, kazala je u intervjuu za "Dan" poznata advokatica iz Beograda Jelena Bezarević Pajić, koja je bila dio tima koji je uspješno zastupao Crnu Goru u nekoliko arbitražnih sporava. Ona ukazuje na potrebu zaključivanja bilateralnih sporazuma koji obezbjeđuje uravnoteženu zaštitu države i investitora.
Vi ste bili dio tima koji je u ime države Crne Gore vodio razne arbitražne sporove od kojih su četiri bile investicione arbitraže, a svih pet je okončano uspješno za Crnu Goru. Koliko su ti sporovi bili zahtjevni i izazovni?
– Investicione arbitraže su, po pravilu, složeni postupci, jer se najčešće vode na osnovu međunarodnih sporazuma o zaštiti stranih investicija, primjenjuju se pravila međunarodnog prava, a standardi zaštite su relativni i zahtijevaju pažljivu analizu i međusobno usklađivanje različitih interesa. Dodatnu složenost donosi i činjenica da praksa arbitražnih tribunala nije uvijek ujednačena, kao i to da se u ovim postupcima često odlučuje o izuzetno visokim odštetnim zahtjevima protiv država.
Investicione arbitraže u kojima smo zastupali i uspješno odbranili Crnu Goru bile su po istaknutim zahtjevima i pravnim pitanjima o kojima se raspravljalo u potpunosti uporedive sa drugim investicionim sporovima u međunarodnoj praksi. Njihov značaj je tim veći jer su pojedine odluke koje smo uspjeli da ishodujemo postale značajan izvor arbitražne prakse i doprinijele postavljanju standarda na koje se danas oslanjaju i druge države u sličnim postupcima.
U toku su još dva arbitražna spora Crne Gore sa investitorima. Možete li nam reći o kojim sporovima je riječ i kakva su Vaša očekivanja kada je u pitanju njihov ishod?
– Jedan postupak pokrenut je od strane Atlas grupe i Duška Kneževića, po UNCITRAL arbitražnim pravilima i bilateralnom sporazumu o zaštiti stranih investicija između Kipra i Crne Gore, a odnosi se na navodne investicije u bankarski i medicinski sektor. Drugi postupak nedavno je pokrenula švajcarska kompanija Tara Resources AG, a vodi se po pravilima ICSID-a i odnosi se na koncesiju u rudarskoj industriji.
U praksi je nezahvalno komentarisati arbitražne postupke koji su još u toku, naročito one u kojima ne učestvujemo kao pravni zastupnici. Riječ je, ujedno, o povjerljivim postupcima o kojima je u javnosti dostupno vrlo malo dodatnih informacija. U svakom slučaju, može se očekivati da se u oba predmeta odbrana priprema i iznosi temeljno i pažljivo, u skladu sa važećim pravilima i standardima međunarodne arbitraže.
Vaše bogato iskustvo doprinijelo je izradi novog inovativnog modela bilateralnog sporazuma o investicijama za Crnu Goru. Možete li nam iznijeti više detalja o tom sporazumu modelu i koliko je on važan za državu?
– Iako su bilateralni sporazumi o zaštiti stranih investicija od velikog značaja za privlačenje stranih investitora, podjednako je važno da ti sporazumi obezbijede i adekvatnu zaštitu države domaćina. Nažalost, sporazumi iz nekih ranijih perioda, naročito oni koje je većina država zaključivala prije 2000. godine, u velikoj mjeri bili su jednostrano koncipirani, uspostavljajući gotovo isključivo prava i garancije za strane investitore, uz veoma ograničenu zaštitu interesa države.
Vremenom se kroz veliki broj izgubljenih arbitražnih sporova pokazalo da takav pristup ne obezbjeđuje pravičnu ravnotežu između prava investitora i legitimnih interesa države, uključujući i njeno suvereno pravo da reguliše. Zbog toga su brojne države pristupile reviziji svojih modela bilateralnih investicionih sporazuma. Model sporazuma na kome smo radili za Crnu Goru zasniva se na savremenim međunarodnim standardima i uključuje određena inovativna rješenja, sa ciljem jačanja zaštite države domaćina, odnosno Crne Gore.
Kakva su iskustva u regionu kada su u pitanju arbitražni sporovi?
– Broj investicionih arbitražnih sporova koji se svake godine pokreću na globalnom nivou ne opada. Pred ICSID-om, kao najznačajnijim međunarodnim forumom za rješavanje ovih sporova, u periodu od jula 2024. do jula 2025. godine registrovano je čak 67 novih slučajeva, što predstavlja porast u odnosu na prethodnu godinu, kada su registrovana 53 nova spora. Ukupan broj investicionih arbitraža je i veći, imajući u vidu da se ovi sporovi vode i pred drugim arbitražnim forumima.
Situacija u regionu ne odstupa značajno od globalnih trendova. I države regiona suočavaju se sa tužbama stranih investitora. Prema dostupnim informacijama, u poslednjih pet godina pokrenuto je pet investicionih sporova protiv Srbije i Hrvatske, četiri protiv Sjeverne Makedonije, tri protiv Slovenije, dva protiv Crne Gore i jedan protiv Bosne i Hercegovine, dok su neke druge susjedne države bile izložene i znatno većem broju sporova. Ovi podaci jasno ukazuju da investiciona arbitraža ostaje veoma aktuelan mehanizam zaštite, na koji strani investitori računaju prilikom donošenja investicionih odluka i na koji se oslanjaju kada smatraju da su njihova prava povrijeđena.
Iako je Crna Gora u dosadašnjim investicionim sporovima bila relativno uspješna, iskustva u regionu i šire pokazuju da države u značajnom procentu slučajeva gube ove postupke i nerijetko bivaju obavezane na plaćanje visokih odštetnih iznosa. Istovremeno, i dalje postoji potreba da se stranim investitorima obezbijede pouzdani i predvidivi mehanizmi zaštite, među kojima investiciona arbitraža i dalje zauzima centralno mjesto. Imajući to u vidu, jasno je da, uprkos kritikama i raspravama o reformi, investiciona arbitraža ostaje nezaobilazan instrument međunarodnih investicionih odnosa, dok države treba kontinuirano da rade na unapređenju svojih investicionih sporazuma, kao i na razvoju adekvatnih institucionalnih i procesnih kapaciteta za postupanje kada do spora dođe.
