
Evidentno je da na brojna otvorena pitanja iz prošlosti, posebno na ratnu epizodu iz perioda raspada Jugoslavije, vlasti u Zagrebu i Podgorici ni nakon više decenija nisu pronašle adekvatne odgovore i uzajamno zadovoljavajuća rješenja.
Među spornim temama u odnosima dviju država ističu se potreba za utvrđivanjem granice na Prevlaci, vlasništvo nad školskim brodom „Jadran“, odšteta i obeštećenje zbog granatiranja Dubrovnika, kao i vrlo osjetljivo pitanje istrage i sankcionisanja ratnih zločina počinjenih tokom rata. Naša država u tom smislu problematizuje zločine počinjene u logoru „Lora“ kod Splita, u kojem je stradalo nekoliko desetina vojnika i rezervista Jugoslovenske narodne armije iz Crne Gore.
Prije nekoliko dana hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman, upitan šta je Hrvatska spremna da uradi da bi se rasvijetlio slučaj splitskog logora "Lora", u kom je stradalo 14 pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije iz tzv. nikšićko-šavničke grupe, kazao je da "ne postoji i nikad nije postojao nikakav ‘logor Lora‘", da to nije otvoreno pitanje, već "narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve".
- Sve oko događanja u zatvoru u Lori je procesuirano i presuđeno, te je u domenu pravosudnog postupanja, što niti je moguće, niti potrebno komentarisati - poručio je Grlić Radman u intervjuu Vijestima, odgovarajući na pitanja šta je "Lora" ako nije logor i kako rasvjetljavanje stradanja ljudi koji su bili ratni zarobljenici - a koji su, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, zasluživali zaštitu od mučenja i ubijanja - može biti "narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve".
Reakcije najviših crnogorskih zvaničnika i političkih partija na njegovu izjavu bile su sporadične i blage.
Tim povodom portalu „Dana“ javila se Milica Šušić, bratanica jednog od vojnika koji su ubijeni u "Lori", sa željom da se, kako je kazala, obrati čitavoj Crnoj Gori, državnim institucijama, bivšim i sadašnjem premijeru, ministru vanjskih poslova, kao i bivšim i aktuelnom predsjedniku Crne Gore.
- Moj stric Miljan S. Šušić, rođen 1959. godine iz opštine Šavnik, rezervista JNA, dobio je poziv za ratište i pošao je na put bez povratka. Uhvaćen je u osmatračnici iznad Čepikuća 6. maja 1992. zajedno sa svojim ratnim drugovima Neđeljkom B. Jankovićem i Radivojem M. Petkovićem. Svi su zarobljeni 6. maja 1992. godine. Odatle su prebačeni u Metkoviće, zatim u logor ili sabirni centar Lora u Splitu. Od tog momenta počinje traganje i agonija za njim dugih 12 godina. Svjedoci i saborci koji su tog kobnog dana uspjeli pukom srećom da se spasu, pričali su da je bačena bomba neposredno u blizini osmatračnice Višnjica i da su zarobljeni. Svi pokušaji da moja porodica dođe do bilo kakve informacije bili su uzaludni, niko nije htio da govori. Gdje god su pokušali samo su naišli na odgovore da oni o tome ne znaju ništa. Svi su ćutali a mi smo nijemo čekali, nadali se bilo kakvoj informaciji. Moja baba (njegova majka) čekala je i nadala se 10 godina i nije doživjela da dočeka njegove posmrtne ostatke koji su stigli 2004. godine - ispričala je Milica Šušić.
Porodica stradalog Šušića nije mogla istjerati pravdu, a tadašnju vlast, kako nam se požalila, to nije mnogo interesovalo. Smatra da ni aktuelnu vlast to mnogo ne zanima.
- Zar je moguće da država nije imala sluha za 20 porodica i da nije htjela da bilo šta učini za njih? Stradali su u Lori, nisu gradili političku karijeru, niti su se odazvali vojnom pozivu iz kalkulacija nego kao patriote i poštovaoci vojne obaveze. Sve što se na političkoj sceni u međuvremenu desilo ne opravdava zločin nad nesrećnim sinovima, braćom, očevima... – ocijenila je sagovornica „Dana“.
U vrijeme dok je bila vrhovni državni tužilac Vesna Medenica potpisala je 2006. godine sa Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske (DORH) sporazum "o saradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida".
- Po ovom sporazumu, moguća je ekstradicija crnogorskih državljana koji su počinili ova krivična djela. Međutim, poznato je da je u ratovima devedesetih godina samo crnogorska strana odgovarala, dok su Hrvati bili abolirani - kazala je Šušić.
Na kraju razgovora saopštila je da porodice žrtava decenijama traže pravdu za nikšićko-šavničku grupu i uputila pitanje najvišim državnim funkcionerima i institucijama dokle će ćutati o tom slučaju.
Podsjetimo, u logoru "Lora" zvjerski je mučeno i ubijeno 14 pripadnika nikšićko-šavničke grupe i još šestorica iz barske: Luka Adžić, Dušan Barović, Ranko Vujović, Radomir Vulić, Luka Gazivoda, Dragoman Doknić, Borivoje Zirojević, Neđeljko Janković, Dragan Jakovljević, Miloš Perunović, Radivoje Petković, Pavle Popović, Ratko Simović, Miljan Šušić, Safet Barudžija, Dragutin Vujačić, Ilija Moračanin, Slobodan Pejaković, Zoran Radović i Petar Sekulović.
Posmrtni ostaci rezerviste JNA Miloša Perunovića još nisu pronađeni.
Коментари (1)
Оставите свој коментар