On ocjenjuje da su dvije trećine trinaestojulskih nagrada dodijeljene mimo estetskih kriterijuma i da "neka poštena vlast, ako takvu ikad dobijemo, treba da oduzme te nagrade".
• Da li pri dodjeli književnih nagrada važi isključivo estetski kriterijum, ili se primjenjuju i neki drugi, politički i njima slični, vanknjiževni aršini?
– Najveći broj književnih nagrada koje se dodjeljuju na prostorima Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore namješten je, odnosno unaprijed dogovoren od strane vladajućih političkih struktura, nekada kompromisni dogovor političara, i nema veze sa estetikom. Nagrade dodjeljuje vladajuća stranka svojim članovima. Često su te nagrade uzajamne.
• Kako komentarišete ovogodišnju odluku žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade?
– Dvije trećine trinaestojulskih nagrada dodijeljeno je mimo estetskih kriterijuma i neka poštena vlast, ako takvu ikad dobijemo, treba da oduzme te nagrade. Ranije je DPS nagrađivao svoje glasnogovornike, zaslužne članove, a, evo, nekoliko godina nove vlasti su nastavile istu praksu, samo je promijenjena stranačka pripadnost laureata. Konkurisali su mnogi, neki za sasvim beznačajne stvari, neki iz apsurdnih razloga. Prijavio se i znatan broj relevantnih stvaralaca iz raznih oblasti stvaralaštva i moglo se izabrati više dostojnih laureata, na ponos i žiriju i Crnoj Gori. Međutim, nagrada je namještena. Žiri dodjeljuje stranački oktroisanu nagradu knjizi partijskog funkcionera jedne vladajuće stranke, koja nije ispunjavala zakonske uslove da bude razmatrana jer nije bila objavljena, nije imala katalogizaciju, koja je dokaz da je knjiga legalno objavljena. Žiri je ponizio nagradu, prekršio zakon i počinio krivično djelo. Odluke ovog žirija o svim nagradama zakonski su nevažeće i moraju biti poništene, a nagrade treba da dodijeli neki novi žiri učesnicima koji su u važećem zakonskom roku ispunili uslove konkursa. Ne može se raspisati novi konkurs, a već su prijavljeni kandidati, sve je bilo zakonito – osim odluka žirija. Odgovornost za ovu ujdurmu ima i Ministarstvo kulture, čiji su činovnici morali provjeriti ko ispunjava uslove konkursa i kako članovi žirija preuzimaju knjige iz ministarstva, ali za zakonitost odluke o izboru odgovoran je isključivo žiri. Zanimljivo je da nijesu objavljeni zapisnici sa sjednica žirija, čiji je sastav bio višestruko upitan.
I moja knjiga "Dječak je odrastao" bila je u konkurenciji. Možda su i brojne druge knjige imale kvalitet da dobiju ovu nagradu, ali moja knjiga sigurno jeste. Legalno je štampana i katalogizovana, dobila veoma pozitivne kritike i kao glavni događaj predstavljena na prvoj večeri jednog festivala, a od 300 štampanih primjeraka 250 primjeraka sam poklonio seoskim osnovnim školama. Dakle, prisutna je u javnosti. Roman je treći nastavak popularnog romana "Hrabri dječak Dronjo", koji su "dukljani" izbacili iz lektire kad su izbacivani srpski pisci, a mjesto toga romana u lektiru su uvrstili slikovnicu. Možda moju knjigu nije čitao nijedan član žirija, sve je unaprijed dogovoreno. Žiri je bio stranački profilisan, predstavnici procrnogorskih stranaka su mogli biti protiv zato što sam Srbin, a predstavnici srpskih stranaka zato što su dogovorili kandidata, a ja sam nepodoban Srbin. Nadao sam se da će knjigu pročitati jedino prof. dr David Kaljaj, ali se on ne oglašava.
Učesnici konkursa neće odustati od zahtjeva da se ovaj postupak sprovede pošteno i dovede do kraja, niti ćemo dozvoliti nekom sudiji da taj predmet zaboravi u fioci, a tu očekujemo značajnu pomoć evropskih institucija u Crnoj Gori, kojima ćemo se obratiti, jer kako će u Evropu zemlja koja falsifikuje svoju najvišu državnu nagradu?
• Da li su ulaganja u obrazovanje, kulturu i nauku adekvatna i u kom pravcu bi stanje trebalo mijenjati?
– Ta su izdvajanja minimalna. Više koštaju Skupština i Vlada Crne Gore nego sva izdvajanja za kulturu. Imamo više ministara nego neke države poslanika, a tu su silni savjetnici, direktorati, direktori, činovnici, auta, putovanja... Pojedini visoki funkcioneri imaju više savjetnika nego što brojne zemlje imaju ministara. Bacamo novac na jalova putovanja od kojih nema koristi. Naši ministri se sretaju samo na aerodromima, a naši umjetnici su puka sirotinja. Kod nas Centralna biblioteka ne otkupljuje knjige za biblioteke, a PDV za knjigu je skoro kao za alkoholna pića. Mi nemamo državnu izdavačku kuću. Zavod za udžbenike i dalje funkcioniše kao ćelija DPS-a, i u platnenom povezu za naše pare štampa knjige stručnjaka za crnogorski jezik. Ostali tamo nemaju pristup. Tom institucijom već 20 godina rukovode članovi Glavnog odbora DPS-a, oni koji su iz lektire izbacivali srpske pisce. Ministarka prosvjete ni prstom ne mrda da reorganizuje tu izdavačku kuću, da je osposobi da izdaje značajna naučna i književna djela i da bude dostupna svima.
• Čuje li se u ovoj državi riječ intelektualaca i jesu li oni dobili mjesto koje zaslužuju?
– Da bi bio nezavisan intelektualac, čovjek mora biti materijalno nezavisan. Ako ima malu platu i zavisi od stranke i ministra kod kojih je zaposlen, ili ima minimalnu penziju, kao ja, taj ne smije živ da se čuje. On nikada neće biti član komisije, odbora, žirija… to je rezervisano za podobne partijske kadrove. Država treba mnogo više da pomaže umjetnike, da finansira muziku, kompozitore, da otkupljuje slike, knjige, da organizuje koncerte, raznovrsne promocije, prevode, simpozijume, a od toga nema ništa.. Ovu vlast ne zanima kultura, ali umjetnost je trajna, politika je prolazna. Umjetnik koji nije kadar vladajuće stranke u Crnoj Gori nema šanse. On je prah na podu, gotovo prosjak.
• Imate li utisak da su neki pisci danas instrumentalizovani u političke svrhe i da, umjesto univerzalnih, promovišu i neke stvari koje proizvode čak i mržnju, kako prema pojednicima, tako i prema cijelim narodima?
– Neki pisci su veoma instrumentalizovani, što je trenutno isplativo. Grupa od petnaestak ljudi organizuje sve značajne kulturne manifestacije u Crnoj Gori koje donose novac, samo ne znam jesu li oni pisci. Pravi pisac ne treba da se bavi politikom, posebno treba da se čuva nacionalizma. Pravog umjetnika niko ne može instrumentalizovati. Ja kao pisac želim da sva djeca i svi ljudi čitaju moje knjige, da u njima nalaze ljubav, samopouzdanje, hrabrost, plemenitost, a ne nacionalizam, mržnju, podlost, licemjerje.
