Tepih sa dugom tradicijom / Foto: B.J.

Ćilim iz 16. vijeka proglašen za kulturno dobro

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara su istakli da tepih iz Husein-pašine džamije nema paralela u crnogorskom kulturno-istorijskom nasleđu

Uprava za zaštitu kulturnih dobara proglasila je tepih iz Husein-pašine džamije u Pljevljima za pokretno kulturno dobro. Tepih potiče iz 16. vijeka i rađen je namjenski za pljevaljsku džamiju po izboru i narudžbi Husein-paše Boljanića. Zbog stanja u kojem se ćilim nalazi i oštećenja koje je pretpio u toku četiri i po vijeka, preporučen je hitan i potpun konzervatorski tretman.

U rješenju Uprave, koje potpisuje Balša Perović, navodi se da je riječ o etnografskom i umjetničkom predmetu sa svojstvom antikviteta, predmetu vezanom za gradnju znamenite pljevaljske džamije i Husein-pašu Boljanića, odnosno za značajni događaj i istorijsku ličnost.

– Tepih Husein-pašine džamije je antikvitet i djelo primijenjene umjetnosti. Istovremeno, tepih Husein-pašine džamije je autentično dobro, visokog stepena očuvanosti, staro četiri i po vijeka, jedinstveno i rijetko u okviru svoje vrste i ima etnološke, istorijske, umjetničke, muzeološke, tehničke i druge osobenosti i značaja – ocijenili su iz Uprave.

Tepih je u svojini Medžlisa Islamske zajednice Pljevlja.

– Tepih iz Husein pašine džamije ima površinu veću od 100 kvadratnih metara. Pripada malobrojnim očuvanim tepisima većih dimenzija iz 16. vijeka. Rađen je namjenski za pljevaljsku džamiju u nekoj od misirskih (egipatskih) ili drugih tkačnica Osmanskog carstva. Ćilim je odabrao, naručio i dopremio u svoju zadužbinu, u pljevaljsku džamiju, Husein-paša Boljanić, rodom iz okoline Pljevalja, a u vrijeme gradnje i opremanja džamije bio je namjesnik (vezir) osmanskih posjeda u Egiptu – navodi se u opisu kulturnog dobra.

Tepih iz Husein-pašine džamije sastoji se iz dva dijela: većeg za džamijski molitveni prostor (10,9 x 10,9 metara) i manjeg za mahvil (molitveni prostor za žene, 9 x 5 metara).

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara su naveli da tepih iz Husein-pašine džamije nema paralela u crnogorskom kulturno-istorijskom nasleđu.

Hemijska i fizička oštećenja, nije dobro čuvan

U rješenju je konstatovano da se na dijelu tepiha u koji je napravljen uvid jasno očitava njegovo loše stanje.

– Tepih ima brojna hemijska i fizička oštećenja. Fizička od upotrebe, nepravilnog rukovanja i neuslovnog skladištenja. Hemijska oštećenja su uzrokovana djelovanjem vlage i drugih činilaca iz okruženja u kojem se nalazio, kakva su upotreba, svjetlost, nečistoće, prašina, štetni gasovi i dr. Zbog lakšeg rukovanja i pozicije na kojoj se nalazio, tepih manjih dimenzija je u boljem stanju od velikog tepiha. Predmet je u poslednje vrijeme čuvan na neodgovarajući način. Deponovan je u neodgovarajućim klimatskim uslovima, što se vidi po obilnoj nečistoći i gustoj prašini koja ispada i širi se pri najmanjem dodiru materijala. Takođe je evidentno prisustvo vlage i mirisa truljenja. Na preporuku i pomoć konzervatora, obavljena je preventivna zaštita. Djelimično razvijeni tepih je blago uvijen u pamučno bijelo platno kako bi se spriječilo neravnomjerno isušivanje i smanjila krtost materijala, do preporučenog hitnog i potpunog konzervatorskog tretmana – navodi se u rješenju.

– On jeste predmet tradicionalne kulture, ali nije rađen na današnjem crnogorskom tlu, niti je proizvod tradicionalnih znanja i umijeća koja su praktikovali ili praktikuju izrađivači ćilima, serdžada ili (h)asura u Pljevljima, Petnjici, Gusinju, Plavu, Bijelom Polju, Malesiji i drugim mjestima sa ćilimarstvom kao tradicionalnim nasleđem – navodi se u rješenju Uprave za zaštitu kulturnih dobara.

Utvrđene su mjere za unapređenje stanja ovog kulturnog dobra.

– Izrada konzervatorsko-restauratorskog projekta koji, između ostalog, podrazumijeva dokumentovanje stanja, prije u toku i nakon konzervatorsko-restauratorskog postupka (tekstualni dio, grafička i foto-dokumentacija), ispitivanje materijala i na osnovu rezultata ispitivanja određivanje metode čišćenja (mehaničko, hemijsko....), rekonstrukciju, odnosno restauraciju nedostajućih partija izvesti radi stabilnosti i estetike dobra. Preporuka je da se prilikom konzervatorsko-restauratorskog tretmana koriste znanja i umijeća poznavalaca tradicionalnih zanata i vještina izrade tepiha – navedeno je u rješenju.