S druge strane, antifašizam danas mjerimo time da li govorimo o "našim" ili "njihovim", poručili su sagovornici "Dana" povodom 13. jula – Dana ustanka i Dana državnosti Crne Gore.
Današnji dan za Crnu Goru ima poseban značaj – na ovaj dan 1878. godine, naša država je na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, a na isti dan 1941. godine u Crnoj Gori je započeo ustanak protiv fašizma.
Predsjednik Saveza organizacije boraca Narodnooslobodilačkog rata (SOBNOR) Crne Gore Radojica Radojević poručio je da je 13. jul dan kada se sjećamo heroja i heroina koji su ustali protiv nacifašističkog okupatora i njihovih sluga, koji su izvojevali slobodu, odbranili zemlju i naciju svrstavajući nas među zemlje pobjednice u Drugom svjetskom ratu.
– Dijeli nas 84 godine od kada su u rano jutro 13. jula 1941. godine pukle prve ustaničke puške na Virpazaru, Košćelama, Mišićima, Brajićima, Čevu čime je otpočeo širom Crne Gore oružani ustanak. Za nekoliko dana se pod oružjem našlo 32.000 boraca koji su oslobodili skoro čitavu Crnu Goru, sem nekoliko gradova koji su bili pod opsadom. Već tokom prvog dana ustanka oslobođena su mjesta Virpazar, Čevo, Rijeka Crnojevića i dio Primorja od Miločera do Sutomora. U velikom dijelu Crne Gore gerilske borbe su tokom 14, 15 i 16. jula prerasle u opštenarodni ustanak – kazao je Radojević za "Dan".
Predsjednik SOBNOR-a ističe da je cijena života najveća vrijednost od svih vrijednosti, ali da trinajestojulski borci nisu žalili svoje živote kada je u pitanju domovina i njena sloboda. Radojević je istakao da je crnogorski narod privilegovan da se uvijek i na svakom mjestu može pohvaliti da je naša država i naš narod pripadao antifašističkoj koaliciji i dao nemjerljiv doprinos u slamanju fašizma.
– Možda je danas najvažniji zadatak za sve antifašiste kod nas i sa prostora bivše Jugoslavije velika borba protiv revizionizma, mijenjanja i falsifikovanje istorije i vraćanja neonacizma na istorijsku scenu. Ovo nas treba zabrinuti i biti za nas signal da se svijetle tekovine NOB, kao dio istorije Crne Gore, ne smiju dovoditi u pitanje, da se mora što više i organizovanije raditi da daljoj edukaciji i promovisanju našeg antifašističkog pokreta i mjesta i uloge koje je Crna Gora imala u tom pokretu, prije svega kod mladih naraštaja – pozvao je Radojević, dodajući da, sa jasnim znanjem o našoj slavnoj prošlosti, Crna Gora treba da bude okrenuta budućnosti i da se borimo za bolji život svakog građanina, za bolju prosvjetu, kulturu, zdravstvo, privredu.
– Da se nadamo da ni mi ni naši potomci nećemo morati da se za slobodu ponovo borimo oružjem, već da ćemo se boriti čašću, poštenjem, znanjem, radom i vaspitanjem i da ćemo za ove borbe imati zajedništvo, snagu i energiju onako kako su je imali naši slavni preci koji nas danas okupljaju oko slobodarskih spomenika i spomen obilježja – naveo je on.
Govoreći o značaju 13. jula za Crnu Goru, istoričar i građanski aktivista Dževdet Pepić za "Dan" kaže da je ovaj dan uspio da objedini dva značajna događaja za Crnu Goru – 13. jul 1878. – kada je Crna Gora na Berlinskom kongresu priznata za nezavisnu državu i 13. jul, 63 godine poslije toga – zbog opštenarodnog ustanka, najvećeg u Evropi.
– Ovaj dan ima veliki značaj u istorijskom smislu, a iako djeluje da 13. jul svi u Crnoj Gori prihvatamo, ipak ima i različitih viđenja na taj i takav 13. jul. Konkretno, u mjestu iz kojeg ja dolazim zadnjih pet-šest godina – iako moram naglasiti da ne znam kako će biti ove godine – nije bilo državnih obilježja za 13. jul. Tako je, po opravdanju Nika Đeljošaja, navodno rađeno jer 13. jula 1878. Albanci u Crnoj Gori nisu dobili ništa. Čudno je zašto se onda izbjegava proslava 13. jula 1941. – istakao je on.
Pepić naglašava da danas nekim državnim funkcionerima smetaju državni simboli, ali im ne smetaju funkcije i pare koje uzimaju.
– Veoma često pričamo o antifašizmu i pozivamo se na njega, ali antifašizam je kod nas "jak" onoliko koliko je pitanje da li su "naši" ili "njihovi". Iako sam istoričar, ne zastupam stanovište da smo mi krivi zbog onoga što su radili naši očevi i djedovi, ali ipak se znaju neke prave strane istorije. Ne možemo, što je veoma primjetno na Balkanu, ali i kod nas u Crnoj Gori, veličati četništvo, ili ustaštvo u Hrvatskoj i mislim da nam 13. jul nerijetko služi kao populizam – poručio je Pepić.
On dodaje da to što neko o sebi govori kao antifašisti, ne znači da to u stvari i jeste.
– Antifašizam je kad vi prepoznate fašizam u sopstvenim redovima – u svom narodu, među svojim suvjernicima. 13. jul treba svi da prihvatimo onakav kakav je i to treba poštovati – istakao je on.
