Vatrene stihije koje ovih dana ostavljaju zgarišta za sobom pokrenule su i pitanje odgovornosti, ali i nemarnosti. Građani su u vanrednim situacijama, usled neorganizovanosti i nedostatka preciziranih nadležnosti, prepušteni sami sebi, pa na terenu tokom kriznih situacija nema ko da ih usmjeri.
Profesor za upravljanje krizama na Univerzitetu "Donja Gorica" Mehmedin Tahirović ukazao je u razgovoru za "Dan" da Crna Gora nema zakon o civilnoj zaštiti, niti određenu organizacionu strukturu u vladinim resorima koja bi sprovodila aktivnosti na angažovanju građana u različitim kriznim situacijama, u odnosno u vanrednim okolnostima gdje se mogu angažovati.
– Sistem zaštite i spasavanja u Crnoj Gori funkcioniše na osnovu Zakona o zaštiti i spasavanju, koji je više puta mijenjan. I po članovima od 54 do 64 ovog zakona regulisano je da se donese pravilnik o načinu organizovanja jedinica civilne zaštite u okviru sistema zaštite i spasavanja. Tim tačkama zakona regulisano je da se formiraju jedinice od nivoa odjeljenja, preko voda do nivoa čete civilne zaštite opšte namjene, kao i jedinice za specijalizovanu namjenu. Ove jedinice su definisane ovim pravilnikom, koji je donio ministar unutrašnjih poslova 2017. godine, a koji je još na snazi (makar tako stoji na zvaničnom sajtu), i u nekih 20 članova precizira se postupak i način formiranja jedinica sa formularom lista da se lice dobrovoljno prijavljuje i uključuje u jedinicu civilne zaštite. Čak je preciziran i način plaćanja. Međutim, ključno je pitanje kako je moguće sprovesti to bez zakona o civilnoj zaštiti. Naravno, nikada nije formirana nijedna jedinica civilne zaštite. U sistematizaciji Direktorata za zaštitu i spasavanje MUP-a postoji Direkcija za civilnu zaštitu, koja se bavi ovim pitanjima, ali ako nema jedinica, čim se zapravo ona bavi, čime upravlja i kako ih angažuje? To jedino zakonom može da se reguliše, onako kako je to uređeno i u regionu. Pored ovog zakona, način funkcionisanja sistema zaštite i spasavanja regulisan je još 2006. donošenjem Nacionalne strategije za vanredne situacije koju sam kritikovao i koja je osporavana od strane NATO partnera – rekao je Tahirović.
Ukazuje da naša legislativa ne odgovara potrebama članstva Crne Gore u NATO-u i odgovorima tog sistema.
– Donesena je i strategija za smanjenje rizika od katastrofa od 2018. do 2023, pa onda strategija za smanjenje rizika od katastrofa od 2023. do 2030, sa akcionim planom na 228 stranica, što nije kompatibilno sa načinom funkcionisanja u NATO-u i EU. I u NATO imamo program za planiranje civilnih vanrednih situacija, za čiju je realizaciju nadležna komisija za planiranje za slučaj vanrednih situacija. Naravno, i Evroatlantski centar za kordinaciju odgovora na katastrofe. I mi bismo morali da imamo određeni sistem koji je usklađen sa ovim načelima, procedurma i funkcionisanjem struktura u okviru NATO. Što se EU tiče, ona razvija krizni menadžment. U okviru toga ključan je Mehanizam za civilnu zaštitu EU i finansijski instrument za civilnu zaštitu, koji zajedno čine jednu cjelinu. Naravno, ovaj mehanizam ima svoja tijela, a ključno je Odbor za civilnu zaštitu. Dakle, jasno možemo vidjeti da mi nemamo civilnu zaštitu i da nijesmo kompatibilni sa ovim mehanizmom. Tu je i nacionalni koordinator za mehanizam, kojeg takođe nemamo. Zatim, radne grupe za prevenciju, obuku, kurseve, module civilne zaštite, procjenu rizika, pripremu požarne sezone... Opožarena je gotovo cijela Crna Gora, a pomoć nam u najvećoj mjeri pružaju upravo članice EU. Gdje je naše angažovanje kada je u pitanju radna grupa za pripremu požarne sezone? Šta smo sproveli od ovih procedura i kako je došlo do ovoga, pita profesor Tahirović.
Podsjeća da je Crna Gora 2016. od Delegacije EU dobila nekoliko vozila i dva drona koja imaju čipove za registraciju toplotnih tačaka na zemljištu, u vrijednosti od 150.000 eura.
– Gdje su sada ti dronovi i ko upravlja njima? Zašto nijesu stavljeni preventivno u funkciju u pripremi požarne sezone. Gdje su čuvari na terenu koji je posebno ugrožen od požara? Naravno, mi u našem Direktoratu za zaštitu i spasavanje nemamo regulisano izviđanje i obavještavanje, što je ključ preventivnog djelovanja, jer kada dođe do požara katastrofalnih razmjera onda smo prepušteni herojstvu naših građana, vatrogasaca, vojske, koji nijesu adekvatno opremljeni i nemaju mogućnosti pristupa teritorijama gdje je moguće izbijanje požara, a na kojima nema ni određenih priključaka za vodu, i sve je na cisternama, koje su u najvećem broju zastarjele za upotrebu. To se pokazalo kada su i pitanju pristupni putevi, a na jednom od njih u Kučima život je izgubio pripadnik VCG, a drugi je teško povrijeđen. Jer upravo se taj put obrušio i cisterna se prevrnula, usled čega je stradao vojnik – ukazuje Tahirović.
Pita se šta je od svih pomenutih zakona i strategija primijenjeno u praksi.
– Imamo eklatantan primjer da se direktor Direktorata za zaštitu i spasavnje hvalio da je u izradi dokumenta o procjeni rizika od katastrofa u Crnoj Gori, koji je donijet u decembru 2021, učestvovalo 94 eksperaa iz različitih struktura, koji su uradili tekst od 1.271 stranicu. Kao čovjek koji 17 godina predaje upravljanje krizama, pitam se da li je među 94 stručnjaka bilo i eksperata iz EU, da se iskoriste njihova iskustva, ili iz NATO-a, da daju smjernice kako bi se mogao napraviti određeni dokument odgovora na rizike i prijetnje. Direktor Miodrag Bešović je saopštio da se radi strategija odgovora na ove rizike. Navika naših ljudi koji rade u Direktoratu, koja ne odgovara našim potrebama, upravo je to da samo rade dokumenta koja ne sprovode. Nijedan od ovih dokumenata nema praktičnu primjenu. Kako bi je i imao tekst od 1.271. stranicu, od kojih su 55 strana napisali članovi vladinog tima za odgovor na kovid, a u kojima su samo izvještaji tog vladinog tima sa sjednica. Kome ti izvještaji služe ? Svi odlično znamo kako smo prošli u toj situaciji i da nam se 50 odsto građana nije vakcinisalo. Vrlo je bitno pitanje kako će sadašnja struktura sa ovim pravilnikom i strategija, za koje ne znam da li ih je iko od vladinih stručnjaka ili ministara pročitao. Vjerujem ne, jer ne čitaju ni one od po tri stranice, a ne preko 1.000 – kaže Tahirović.
Upozorava da i dalje nastavljamo sa starom praksom da ne pratimo tokove i da nijesmo kompatibilni sa ključnim partnerima.
– U EU je bezbjednost na prvom mjestu. Gdje je nama promovisanje spremnosti stanovništva da, recimo, u svojim podrumima imamo hrane i osnovnih namirnica za 72 sata, uz unapređenje koordinacije odgovora na krize? Osniva se Evropski krizni centar za koordinaciju krize. Mi nemamo ni centar za upravljanje krizom, a gdje je preventivno djelovanje? Postoji samo jedan avgust u godini i on nam svake godine donosi požare. Čemu se naši stručnjaci nadaju: da će avgust proći bez požara? To nije moguće, makar 30 odsto ljudstva Vlade mora biti u stanju pripravnosti. Prioritet je jačanje sposobnosti i procjene rizika, povećanje saradnje između javnog i privatnog sektora. Gdje je to nama? Zatim unapređenje saradnje sa spoljnim i regionalnim partnerima, ali toga nigdje nema u našim strategijama, niti se one adaptariju – ističe Tahirović.
Smatra da Crna Gora ništa ili gotovo ništa ne radi kada je u pitanju požarna sezona, obično u julu i avgustu.
– Džaba je sad priča. Sada se stihiji suprotstavljaju hrabri ljudi koji su se samostalno organizovali, a nijesmo imali nikog da ih usmjeri i organizuje. I ostaje da se građani samoorganizuju. Ne vjerujem da se članstvo u EU može realizovati do 2028. godine sa ovim pristupom – naglašava Tahirović.
Predlaže da se, shodno i zaključcima Savjeta za odbranu i bezbjednost, formira civilna služba, odnosno zaštita.
– Potrebno je donijeti zakon o civilnoj zaštiti kako su uradili naši susjedi koji su organizovali odgovor na ova pitanja – sugeriše Tahirović.
