Ti sporazumi, kako se navodi, trebalo bi da omoguće dolazak radnika iz trećih zemalja na crnogorsko tržište rada uz obaveznu komponentu povratka nakon isteka radnih dozvola.
– Crna Gora je 2024. godine započela razgovore sa pojedinim trećim zemljama porijekla migranata (Bangladeš, Pakistan i Nepal) radi izrade sporazuma o mobilnosti radne snage, koji bi mogli uključivati i povratnu komponentu – stoji u dokumentu Evropske komisije.
U istom poglavlju – "Justice, Freedom and Security" – Evropska komisija dodaje upozorenje koje jasno otkriva političku težinu ovog koraka: "Crna Gora mora osigurati da legalni putevi razvijeni prema državljanima trećih zemalja ne rezultiraju neregularnim sekundarnim kretanjima ka EU".
To znači da Brisel podržava legalne oblike zapošljavanja stranaca, ali pod strogim uslovima. Radne dozvole – da, ali samo ako Crna Gora ne postane prolazna stanica za migrante ka državama Evropske unije.
Pokretanje razgovora sa azijskim zemljama dolazi u trenutku kada domaća privreda osjeća snažan pritisak zbog manjka radne snage. Turizam, građevinarstvo i uslužne djelatnosti već dugo zavise od sezonskih radnika sa Balkana, ali taj krug više nije dovoljan. Vlada pokušava da institucionalizuje ono što je već stvarnost – ulazak radnika sa drugih kontinenata na crnogorsko tržište.
Istovremeno, u istom izvještaju Evropska komisija bilježi da je crnogorska policija u oktobru 2024. razbila kriminalnu mrežu koja je preko teritorije Crne Gore prebacivala migrante iz Pakistana, Bangladeša, Nepala i Sirije. Uhapšeno je 13 osoba osumnjičenih za trgovinu ljudima, a identifikovana su 352 ilegalna migranta. Kao odgovor na ovaj slučaj, u Direkciji policije formiran je Specijalizovani operativni tim za razbijanje mreža krijumčara migranata.
Brisel ovim izvještajem šalje dvostruku poruku. Podržava legalne radne migracije koje bi mogle pomoći Crnoj Gori da popuni hiljade upražnjenih radnih mjesta, ali istovremeno upozorava da će svaki propust u kontroli granica biti tretiran kao bezbjednosni rizik. Sporazumi sa Bangladešom, Pakistanom i Nepalom, prema tome, nisu samo ekonomski instrument nego i test sposobnosti države da upravlja migracijama po evropskim pravilima.
Evropska komisija posebno naglašava da Crna Gora mora da nastavi jačanje tehničkih i ljudskih kapaciteta duž novih migracionih ruta na sjeveru zemlje, kao i da svaki stranac mora biti registrovan u sistemu po uzoru na "Eurodac". Bez tih mehanizama, država rizikuje da bude shvaćena kao tampon zona između Zapadnog Balkana i Evropske unije.
Dok se u ekonomskim krugovima ova inicijativa tumači kao logičan korak u uslovima sve većeg odliva domaće radne snage, pitanje koje ostaje otvoreno jeste da li Crna Gora ima institucionalnu snagu da sprovede ono što se od nje traži. Radna migracija više nije pitanje samo tržišta rada već i bezbjednosti, politike i evropske kredibilnosti.
Evropska komisija u završnici izvještaja ostavlja upozorenje koje bi moglo biti i politička poruka budućoj vlasti u Podgorici: "Legalni putevi da, ali ne po cijenu neregularnih kretanja ka Evropskoj uniji".
