U pitanju je drugi dan hrišćanske žalosti, nakon Velikog petka kada je Hristos razapet na Golgoti, zbog čega se i Velika subota, koju je prema vjerovanju Isus Hristos proveo u Hadu, podzemlju, i provodi se u molitvi i tišini.

Jutrenje Velike subote u novije vrijeme ne služi se rano izjutra, već na Veliki petak uveče. Pred Hristovim grobom, uz kađenje i držanje svijeća, vrši se slika Hristovog pogreba. Slavi se pobjeda Hristova nad smrću i prvi put se saznaje da je ovo blagoslovena subota u kojoj Spasitelj leži mrtav.

U njoj je Spasitelj usnuo, uz njegovo obećanje da će vaskrsnuti u treći dan. Vjernici cjelivaju plaštanicu koja je na Veliki petak svečano iznijeta pred pravoslavne oltare.

Narod u hramovima odgovara molitvom na horsko pojanje anđela i sa upaljenim voštanicama iščekuje Vaskrsenje, najradosniji praznik pobjede života nad smrću koji je osnova hrišćanske vjere.

Ovaj obred se poštuje u svim pravoslavnim hramovima, a u Jerusalimu se sva događanja vezuju za Crkvu Groba Hristovog, gdje vjernici svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi “Blagodatnog ognja”.

Posljednji dan Velikog posta

Kada je ovaj dan u pitanju mnogi pravoslavci su u nedoumici da li treba postiti na Veliku subotu ili ne.

Sveštenici, naime, kažu, da iako subota važi za dan kada se po pravilu ne posti, a za vrijeme posta rješava se na ulju, na Veliku subotu treba postiti isto kao i na Veliki petak.

U našem narodu postoje mnoga vjerovanja i običaji na ovaj dan. U narodu je poznata i pod nazivom zavalita subota, jer se vjeruje da ove sedmice treba učiniti neko dobro djelo.