Piromanija je složen psihijatrijski poremećaj koji spada u poremećaje kontrole impulsa, što znači da osoba  ima neodoljivu potrebu da zapali vatru. Ona prije paljenja osjeća tenziju koja raste, rasterećujući se podmetanjem požara, često i sama bude iznenađena veličinom nanesene štete, kazala je psihološkinja Adriana Pejaković za portal Dan.

Prema riječima psihološkinje, ovaj poremećaj bi trebalo razlikovati od namjernog podmetanja požara radi ostvarenja materijalne koristi, zatim podmetanja pozara iz osvete, mržnje ili želje da se neko direktno ugrozi kao i podmetanja usled psihotične epizode (kod npr.šizofrenije) kada osoba podmetne požar usled vizuelnih ili zvučnih halucinacija.

– Obično je osoba koja pati od piromanije opsjednuta svime što ima veze sa vatrom, vatrogasnim aparatima, upaljačima, šibicama itd. Ona podmeće požar i posledično, ne osjeća krivicu, mada vrlo često i sami piromani budu iznenađeni veličinom štete koju su nanijeli, obzirom na to da je vatra nepredvidiva – istakla je Pejaković.

psihološkinja Adriana Pejaković 

Foto: Privatna arhiva

U nekim situacijama se dešava da se piroman i sam prijavi za gašenje požar koji je podmetnuo i u tome može biti prilično istaknut i hrabar, što ponovo spada u domen date bolesti, dodaje ona.

Prema riječima Pejaković zato je važno, između ostalog formirati registar piromana, da se ne bi dešavalo da se ove osobe zaposle kao vatrogasci  i gase požare sa svojim kolegama koje su zapravo sami podmetnuli.

Piromani su često osobe muškog pola u adolescentnom periodu ili starije osobe koje mogu patiti od demencije.

Mlađe osobe obično uz ovo oboljenje imaju često i poremećaj pažnje, neki vid mentalne retardacije ali ne mora biti slučaj, naglasila je psihološkinja.

– Prema nekim teorijama piromani podmeću vatru da bi skrenuli pažnju na sebe, da bi povratili kontrolu, da bi osjetili da imaju moć nad nečim jakim i opasnim kao što je vatra – ističe Pejaković.

Skretanje pažnje na sebe ponašanjem koje je štetno po sebe i druge i vrlo opasno nije svjestan proces i piromani ne znaju zašto tačno podmeću vatru, mada složene traume, zlostavljanje i zapostavljanje mogu imati itekako veze sa ovim poremećajem ponašanja.

–  U ovo doba godine kada vidimo i budemo svjedoci velike štete i opasnosti koji ono donosi, sjetimo se ovog poremećaja, a zaboravljamo da svake godine apelujemo da se formira registar piromana što bi doprinijelo da se ovakvi incidenti smanje – ističe Pejaković.

Liječenje piromana se često sprovodi sudski jer je podmetanje požara krivično djelo, pa sud može izreći mjeru obaveznog liječenja u ustanovi, a proces liječenja sprovodi se na osnovu psihijatrijskog i psihološkog vještačenja.

– Što je osoba više bila u prilici da ovaj  poremećaj razvije to će se češće vraćati ovim djelima koja se, po pravilu ponavljaju, pa je neophodna udružena saradnja i strategija na društvenom nivou za prevenciju i pomoć u liječenju ovog poremećaja – navodi psihološkinja.

Veoma je važno da reagujemo, jer je ovo ponašanje opasno i štetno, kako za samu osobu, tako i za druge, zaključuje Pejaković.