U velikoj željezničkoj tragediji 23. januara 2006. godine stradalo je 47 putnika, dok je preko 200 povrijeđeno, a odgovornost za to snosio je jedino mašinovođa.
– Poslije 19 godina pitamo se ko se igrao ruskog ruleta sa ruskim vozovima, a ulog i hipoteka bili su naša djeca, braća i sestre, očevi i majke, naša rodbina, sve građani Crne Gore. Zašto Pandorina kutija zvana zločin na Bioču, koji su počinili igrači ili moćnici koji su se igrali ruskog ruleta, ni do danas nije otvorena? U čemu je problem – strah, interes, neznanje, nemoć ili neki stoti razlog, nema odgovora od šire društvene zajednice, pojedinaca, intelektualaca, NVO sektora, uglednih pravnika ili bilo koje državne institucije – kazao je predsjednik te organizacije Goran Vojinović, koji je u tragediji na Bioču izgubio sina.
Prema njegovim riječima, u privatnom partijskom preduzeću zvanom Željeznica Crne Gore, prije i za vrijeme zločina na Bioču 2006. godine, sadržane su sve negativne društvene pojave – od krađe, korupcije i zloupotrebe službenog položaja, pa sve do naloga za izvršenje jednog od najtežih zločina.
– Potporu tim aktivnostima, uz značajnu ulogu u prikrivanju zločina i onih koji su ga počinili, dale su i državne institucije – Vlada, ministarstva sobraćaja i finansija, MUP, ANB, tužilaštvo, pravosuđe i Skupština Crne Gore. Ukratko, sve tri grane vlasti imale su značajnu ulogu u ovom zločinu. Jedni su ga počinili, drugi su prikrivali dokaze, treći su pokrivali i oslobađali počinioce, četvrti su kroz sramotni sudski proces u saradnji sa tužilaštvom donijeli u sudskoj praksi nezapamćenu sramotnu presudu, a peti su radili i rade na sve načine da zločin postane prošlost i potone u zaborav, iako je poginulo 47 putnika, a povrijeđeno preko 200. Zašto? Zašto govorimo da je Bioče 2006. najavljeni zločin koji se mogao i morao spriječiti da je u ovoj zemlji bilo ljudi koji su radili svoj posao na odgovoran, profesionalan i normalan način, ali takav odnos učesnika u ovom događaju – zločinu nije postojao – istakao je Vojinović.
Podsjeća da je Željeznica SCG četiri godine prije tragedije uputila pisano upozorenje Željeznici Crne Gore da takozvani ruski vozovi nisu pogodni za prevoz putnika na dijelu pruge Bijelo Polje – Podgorica zbog velikog nagiba terena u punoj ispravnosti voznog kapaciteta jer su namijenjeni za prevoz putnika u ravničarskim predjelima.
– Odluka menadžmenta Željeznice CG na oko dvije godine prije Bioča bila je da se sa garnitura ruskih vozova zbog rentabilnosti i uštede može skinuti šest kočionih sistema. Dva mjeseca prije Bioča, mjerna kola Željeznice CG ustanovila su oštećenje šine od preko jednog centimetra (baš na mjestu gdje će voz iskočiti iz šina 23. januara), što je po pravilu službe automatski značilo da se mora obustaviti sav putnički i teretni saobraćaj na toj trasi. Na dan zločina, mašinovođa koji je prvobitno bio određen da upravlja vozom od Bara do Bijelog Polja i nazad, po dolasku u stanicu Podgorica napušta upravljanje vozom uz jedno jedino obrazloženje: voz je neispravan za dalju vožnju. Svi pregledači kola i otpravnici vozova na relaciji Podgorica – Bijelo Polje i nazad do Bioča dali su dozvolu da neispravni voz nastavi vožnju, a pred tragediju mašinovođa Drobnjak je u stanici Lutovo zaustavio voz i rekao: Ovo je kraj vožnje, voz je neispravan i ne ide dalje. Drobnjak zna ko mu je preko telefona naredio da "dovuče" neispravan voz do Podgorice. Sedmi dokaz upozorenja koje nije poslušano desio se u nezaposjednutoj stanici Bratonožići, gdje je voz bio zaustavljen više od pola sata, ne na ravnom dijelu pruge od nekoliko stotina metara ispred stanice, već nekih trista metara od tog dijela pruge, gdje već počinje naglašeni nagib terena. Tu je Drobnjak sa pomoćnim osobljem, čak i sa otpravnikom, trebao da postavi bar jednu zaustavnu papučicu, ili jednostavno da obavijesti putnike da izađu iz voza. Ova najavljena upozorenja niko nije želio da prihvati i ozbiljno shvati i preduzme bilo kakve aktivnosti da ovaj nezapamćeni i najavljeni zločin spriječi – naglasio je Vojinović.
On smatra da Bioče nijesu slučajnost ili prosta greška, već najavljeni zločin koji je usmrtio 47, a povrijedio preko 200 putnika.
– Nažalost, taj zločin i dalje ubija jer su posledice izuzetno velike i ostavile su duboke traume kod preživjelih putnika i onih koji su izgubili najrođenije – kazao je Vojinović na konferenciji za novinare.
Na konferenciji povodom godišnjice tragedije na Bioču, koja se obilježava sjutra, govorili su i Hivzo Topuzović, koji je u toj nesreći ostao bez kćerke, i Veselin Perović, jedan od preživjelih putnika.
Kako je saopšteno, 22. januara, u 8.30, biće obezbijeđen prevoz ispred Hrama u Podgorici do Bijelog Polja, gdje će u pet do 12 biti položeno cvijeće na spomen kompleks stradalima na Bioču.
– Cvijeće će nakon toga biti položeno na spomenik stradaloj djeci iz Bugarske. Na dan tragedije, 23. januara, iz Bijelog Polja u 8.30 kreće prevoz za Bioče, a iz Podgorice u 10 sati. Polaganje cvijeća na Bioču takođe je u 5 do 12 sati. Planirali smo da se ni u Bijelom Polju ni na Bioču niko ne obraća iz pijeteta prema stradalima na Cetinju i njihovim porodicama – saopštio je Topuzović.
