Izraelski naučnik i dobitnik Nobelove nagrade za hemiju (2011. godine) Daniel Šehtman poručio je u razgovoru za dnevne novine "Dan" da je za ekonomski razvoj Crne Gore, kao male države sa ograničenim budžetom za nauku, bitno da ulaže u obrazovanje i opšte i naučno, kao i da zadrži naučnike da ostanu u zemlji. On je istakao da je Izrael prije sto godina počeo da ulaže u obrazovanje i danas je njegov bruto društveni proizvod petostruko veći nego u Crnoj Gori.

Šehtman smatra da Crna Gora nije na nivou nerazvijenih država, ali da je vrlo važan kritički stav prema Vladi i da se od nje traže resursi za nauku i razvoj.

– Budućnost malih zemalja je u preduzetništvu, startapovi su ti koji kreiraju nova zaposlenja – poručio je Šehtman.

Šehtman je Nobelovu nagradu dobio za otkriće obrazaca u atomima, takozvanih kvazikristala. On je profesor na izraelskom Tehnološkom institutu, na Univerzitetu u Ajovi (SAD) i stručni je saradnik laboratorije Ames pri američkom Ministarstvu energije. Dobitnik je olfove nagrade za fiziku i brojnih drugih. On je nedavno boravio u Crnoj Gori, gdje je na Univerzitetu održao predavanje "Demografija, tehnološko preduzetništvo i budućnost Crne Gore". Razgovor sa ovim naučnikom, koji je bio i predsjednički naditat u Izraelu, vremenski je bio ograničen.

Takođe, prethodno nam je saopšteno da Šehtman neće odgovarati na pitanja koja se "tiču politike".

– Kada sam dobio Nobelovu nagradu, to je zadovoljilo moju potrebu za bavljenje istraživanjima i prestao sam da se bavim istraživanjima. Smatram da sam tada dostigao vrhunac i počeo sam da putujem po svijetu i širim glas o značaju nauke, obrazovanja i mira, naravno. Činjenica je da su naučnici objektivni, oni pružaju svijetu ono što je sama nauka – otkriće. A donosioci odluka i političari sa tim njihovim otkrićima i naučnim doprinosima rade onako kako oni i šta žele. Koliko je nauka danas važna i koliko može da doprinese u teškim trenucima? Da se vratimo u srednji vijek i doba "crne kuge" kada nije bilo nauke i bez lijeka za bolest. Daleke 1928. godine Aleksandar Fleming je otkrio penicilin i tada nije bila moguća masovna proizvodnja i primjena lijeka. Od tog trenutka prošlo je 17 godina. Prvo su SAD počele sa masovnom proizvodnjom i primjenom. Danas imamo koronu, a dvije kompanije su za godinu dana stvorile vakcinu za milijarde ljudi. To je dostignuće, vakcina koja je spasila milijarde života. Tehnologija je toliko napredovala u modifikaciji DNK koda, pa tako, primjera radi, žena koja želi da rodi dijete moći će da kaže specifikacije koje želi: hoću plave oči, biće dječak i slično. To nije dobro nikako. Sa druge strane, zbog modifikacije DNK koda moći će da se liječe mnoge nasledne bolesti što je jako dobro, ali sa druge strane vlade ne mogu da vrše kontrolu jer je tehnologija jednako dostupna i za loše i dobre svrhe. Uz pomoć DNK možemo da vratimo izumrle vrste životinja, da stvorimo nove vrste... Da se igramo Boga! A to nije dobro – ističe Šehtman.

Na pitanje može li naučnik u Crnoj Gori, sa ograničenim resursima da doprinese u mjeri koja bi se odrazila na vidljiv napredak društva, Šehtman poručuje da je "obrazovanje je posao broj jedan za Vladu Crne Gore".

– Obrazovanje je budućnost. I opšte i naučno. Potrebno je zadržati naučnike da ne odlaze. Na taj način se stvara osnov za razvoj tehnologije i nauke, razvoj proizvoda uopšteno i za veliki napredak društva. Jako su bitne ideje. Budžet nije toliko bitan u početku. Potrebno je otvoriti jedan resursni centar ili institut, to je dobra ideja, kako bi se privukli načnici da se vrate u Crnu Goru. Bitno je da se država fokusira na jednu oblast. Takođe, bitan je kritički stav prema Vladi i da se od nje traže resursi. Crna Gora nije na takvom nivou nerazvijenosti, jer imate resurse. BDP u Crnoj Gori je po glavi stanovnika 10.000 eura, a u Izraelu petostruko veći. Prije sto godina smo počeli da ulažemo u obrazovanje i evo gdje smo danas. Uvećan BDP, uvećana i teritorija, država koja može da izvozi i stvara svoje resurse, da ne pričamo o ostalom – kaže Šehtman.

Šehtman tvrdi da se ne plaši ekonomske krize, do koje je doveo ratni sukob u Evropi.

– Svakako ćemo prevaziću krizu. Ovaj rat je zadesio sve nas. Ali, ipak mi živimo u lijepim okolnostima. I nakon svakog dubokog pada, pogotovo u ekonomskom smislu, slijedi visoki rast. Jako je bitno da ljudi koji vode ovaj svijet budu razumni, bez fanatika u bilo kom smislu. Sa druge strane, u nerazvijenim zemljama ljudi u Aziji i Africi imaju velikih problema. Što se tiče Evrope, prevazići će ovaj rat, kao što je pandemiju korone. Sjetimo se da se i u vrijeme pandemije pojavila vakcina koja je spasila svijet – ističe Šehtman.

Na pitanje gdje bi volio da živi, osim u Izraelu, Daniel Šehtman kaže da bi to bila Kalifornija.

– Volio bih da živim u San Francisku. Jezik je bitan, to me uslovljava. Neću sada da učim jezik. Smatram da je jezik nešto što nas spaja, izražavamo misli i osjećanja. Sebe – dodao je Šehtman.