<p>Рониоци суочени са бројним проблемима</p>

Рониоци суочени са бројним проблемима / -Дан

Jovović za "Dan": Kulturno blago i bezbjednost turista bez zaštite

Danas je Crna Gora jedina pomorska država koja nema pravno uređenu oblast podvodnih aktivnosti, što je zabrinjavajuće u eri razvoja tehnike i tehnologije u osvajanju morskih dubina.

Zabrinjavajuće je prije svega kada tu činjenicu sagledavamo sa aspekta bezbjednosti štićenih ličnosti i objekata, vrijedne i od međunarodnog značaja podvodne infrastrukture (gasovoda, naftovoda, elektro i telefonskih kablova i drugih objekata od javnog značaja), zatim sa aspekta očuvanja i zaštite kulturnog nasljeđa, a posebno sa aspekta bezbjednosti turista, upozorio je u intrevjuu za "Dan" predsjednik Ronilačkog saveza Crne Gore Dušan Jovović.

• Kako komentarišete to što Crna Gora nema zakon o ronjenju? Koje su posljedice nedostatka tog propisa?

– Porazno je da Crna Gora ima bogato kulturno nasljeđe pod morem, koje je izuzetno cijenjeno u svijetu, jer su se na ovom parčetu Mediteranskog mora koje zapljuskuje našu obalu ukrštali putevi raznih civilizacija, ali mi to jako malo štitimo i poštujemo jer se očigledno niko ne usuđuje da donese zakon o ronjenju i tu oblast konačno uredi kao što je bila uređena do 2012. godine kada smo imali Uredbu o vršenju podvodnih aktivnosti u vodama Crne Gore. Međutim, ona je ukinuta jer je nekome smetala. Iz razloga što je ovaj propis ostao da visi jer nije imao uporište ni u jednom zakonu, Ustavni sud ga je morao ukinuti, a tadašnji crnogorski ministar unutrašnjih poslova nije želio da nađe način da Uredbu vrati u pravni sistem uprkos upornom insistiranju nacinalnog ronilačkog saveza i drugih autoriteta crnogorskog ronilaštva. Duga tradicija profesionalnog ronjenja, i to još od 1927. godine, kada su prvi profesionalni ronioci na prostoru Balkana obučeni u Kraljevskoj ratnoj mornarici u Tivtu, Crna Gora je imala snažnu bazu i tradiciju u ovoj oblasti. Danas su crnogorski profesionalni ronioci prepoznati u samom svjetskom vrhu, o čemu svjedoče brojne međunarodne nagrade i priznanja dodijeljena od najvećih svjetskih autoriteta u ovoj oblasti. Kao vrhunski stručnjaci crnogorski profesionalni instruktori su danas akademici – članovi Internacionalne akademije za podvodne nauke i tehnologije (The International Academy of Underwater Sciences and Techniques) kao i Evropskog komiteta za podvodne tehnologije i standarde (EDTC – European Diving Technology Committee) gdje sa svojim kolegama donose i usvajaju međunarodne standarde u oblasti ronjenja. Sličan slučaj je i u sportskom ronjenju gdje su naši predstavnici članovi komisija svijetskih ronilačkih federacija koje uređuju ovu oblast na globalnom nivou. Smatram da je neprihvatljivo da, uprkos tome da ove vrijednosti cijene najveći svjetski autoriteti i organizacije, mi u Crnoj Gori dozvoljavamo da nam se dešavaju ovakvi problemi koji imaju nesagledive posljedice za crnogorsko ronilaštvo, turizam i bezbjednost na moru i pored mora, što je za nas ronioce ponižavajuće, tužno i žalosno.
Dakle, želim da naglasim, posljedice nedostatka propisa su ozbiljne i višeslojne, posebno kada govorimo o devastaciji kulturnog nasleđa kroz nekontrolisano i nelegalno iznošenje predmeta sa potopljenih brodova i drugih podvodnih lokaliteta. Prisutna je sveobuhvatna krađa i uništavanje arheoloških vrijednosti, što vodi ka nepovratnom gubitku identiteta i istorijskog blaga Crne Gore. Takođe, anarhija u organizaciji obuka i ronilačkih aktivnosti kroz nelegalno privredno poslovanje, što šteti i ekonomiji i ugledu zemlje, gdje obuku, stažna i turistička ronjenja sprovode neregistrovani pojedinci i organizacije često iz drugih država bez poštovanja ikakvih standarda i kontrole. Kroz ovu prizmu posljedica je ugrožena bezbjednost građana i stranih turista, jer nema zakonski utvrđenih normi i procedura koje bi garantovale sigurnost pri ronjenju. Zbog svega navedenog, usvajanje zakona o ronjenju je nužnost – kako bi se zaštitilo kulturno i prirodno bogatstvo Crne Gore, unaprijedila bezbjednost svih učesnika i obezbijedili fer uslovi poslovanja u ovoj oblasti.

Ozbiljan incident sa teškim posljedicama

• Prije nekoliko dana desila se nesreća kada je eksplodirala ronilačka boca sa kiseonikom. Kako komentarišete taj slučaj i kada dolazi do ovakvih situacija?

– Nažalost, ovo je veoma ozbiljan incident sa teškim posljedicama koje su lako mogle biti smrtne. Mi danas nemamo informaciju u kojem klubu su se punile boce, da li su boce atestirane, niti da li je kompresorista licenciran za taj posao, jedino znamo da klub nije registrovan u Crnoj Gori, odnosno da nije član Ronilačkog saveza Crne Gore. U Savezu je jasno pripisano kako klub treba biti organizovan, na koji način treba da bude obezbijeđena kompresorska stanica i da boce moraju biti atestirane, kada se pravila ne poštuju, odnosno kada ih nema, onda dolazi do ovakvih posljedica. U ronilačkim centrima se boce svakodnevno pune na pritisak od 200 ili 300 bara. Zbog česte promjene temperatura u boci se vremenom stvara kondenzacija pa se u standardima i pravilnicima propisuje njihovo atestiranje na svakih pet godina. Ukoliko se to ne poštuje, dolazi do hemijske reakcije između korozije nastale u boci i kiseonika iz vazduha kojim se boca puni kompresorom, što dovodi do eksplozije velike razorne moći. Institucije sistema moraju da se pozabave ovom problematikom jer je ronilački turizam privredna grana u usponu, sve više ljudi dolazi u Crnu Goru da bi uživali u posjeti potopljenim brodovima, avionima, špiljama, pećinama i mnogim drugim ljepotama našeg podmorja, što obavezuje sistem da donese jasna pravila koja će sačuvati bezbjednost.

• Kako je ova oblast sada regulisana i ko snosi odgovornost za takvo stanje?

– Oblast ronjenja u Crnoj Gori, zbog nedostatka posebnog zakona, trenutno je regulisana fragmentarno i nedovoljno jasno. Institucije sistema oslanjaju se prije svega na međunarodne standarde koje Crna Gora preuzima i usvaja preko Instituta za standardizaciju. Pored toga, postoje i određeni podzakonski akti – Pravilnik o roniocima u službi ronjenja, kao i odredbe iz Uredbe zakona o turizmu koje se odnose na minimalne tehničke uslove i način pružanja pojedinih turističkih usluga, uključujući i sportsko-rekreativne i avanturističke aktivnosti. U praksi, značajan dio regulacije dolazi i kroz standarde međunarodnih ronilačkih federacija, po kojima licencirani instruktori našeg saveza sprovode obuke i organizuju ronjenja. To znači da bez obzira na nedostatak zakona, profesionalni instruktori nastoje da obezbijede visoke bezbjednosne i stručne standarde.

Međutim, činjenica da ne postoji jasan zakonski okvir stvara prostor za različita tumačenja i neujednačenu praksu. Kada je riječ o odgovornosti, ona se dijeli između državnih institucija koje do sada nisu donijele zakon, i nadležnih organa u turizmu, sportu i zaštiti kulturne baštine, koji nisu uspostavili efikasan sistem kontrole i zaštite. Posljedica je stanje u kojem je bezbjednost, očuvanje podvodnog nasljeđa i regularnost poslovanja prepuštena individualnoj profesionalnosti i savjesti instruktora, umjesto da bude sistemski zaštićena zakonom.

Sportski ronioci osvajaju sjajne rezultate

• Ima li dovoljno ronilaca u Crnoj Gori i kakav je njihov položaj?

– Ronioci su deficitaran kadar, ne samo u Crnoj Gori već i u čitavom svijetu. Kada govorimo o ovom pozivu, možemo ih podijeliti u tri glavne grupe: sportske ronioce, koji su članovi Ronilačkog saveza Crne Gore i učestvuju na sportskim priredbama i takmičenjima; komercijalne ronioce, koji obavljaju različite podvodne radove; i profesionalce angažovane u institucijama sistema, koji se bave uskospecijalizovanim djelatnostima.

Nažalost, u svim ovim oblastima broj ronilaca u Crnoj Gori je veoma mali. Ovaj poziv, iako izuzetno značajan, nije dovoljno popularizovan niti mu se u društvu poklanja pažnja koju zaslužuje. To se odražava i na položaj ronilaca, koji bi morao biti unaprijeđen i prepoznat kao strateški važan kadar. Ipak, kada govorimo o rezultatima, Crna Gora ima čime da se ponosi. Naši sportski ronioci ostvaruju sjajne rezultate prepoznate i u svijetu, a u domenu profesionalnog ronjenja Crna Gora se nalazi na samom svjetskom vrhu zahvaljujući ideji humanitarnog podvodnog deminiranja, koju je pokrenuo naš instruktor Vesko Mijajlović. Upravo ta inicijativa donijela je našoj zemlji najveća svjetska priznanja u oblasti podvodnih dostignuća, čime je Crna Gora stavljena na zlatni podijum svjetske ronilačke scene. To nije samo lični uspjeh već nacionalni kapital i obaveza da nastavimo obrazovati nove generacije i sistemski uređivati ovu oblast.

• Sa kojim problemima se ronioci u Crnoj Gori suočavaju i koje je ključne poteze potrebno uraditi kako bi se stanje popravilo?

– Ronioci u Crnoj Gori se suočavaju sa nizom problema koji proizilaze prije svega iz nepostojanja jasne zakonske regulative. Ipak, zahvaljujući ozbiljnom i predanom radu Regionalnog ronilačkog centra i Ronilačkog saveza Crne Gore, u segmentu organizovanih i registrovanih ronjenja situacija se drži pod kontrolom, jer se prate i poštuju međunarodni standardi. To omogućava da zvanična i sertifikovana ronjenja budu bezbjedna i profesionalno organizovana. S druge strane, veliki problem predstavljaju nelegalni, neregistrovani i nesertifikovani pojedinci, koji bez ikakve kontrole organizuju ronilačke aktivnosti. Njihovo djelovanje baca sjenku na čitavu oblast, ugrožava bezbjednost učesnika i ozbiljno koči dalji razvoj ronilaštva i ronilačkog turizma u Crnoj Gori. Kao savez i zajednica profesionalaca, kroz znanje i iskustvo kontinuirano sugerišemo nadležnim institucijama donošenje pravilnika, uredbi i zakona koji se tiču mora i podvodnih aktivnosti. Najnoviji primjer je naš komentar na Nacrt zakona o pomorskom ribarstvu, gdje smo ukazali da se dozvole za podvodni ribolov moraju izdavati isključivo licima koja su prošla obuku za ronjenje na dah. Samo na taj način se može garantovati da će procedure i standardi biti poštovani. U dosadašnjoj praksi, nažalost, za dobijanje takvih dozvola bilo je dovoljno samo platiti naknadu, bez ikakvog dokaza o završenoj obuci, što predstavlja ozbiljan rizik koji bi takođe mogao završiti tragično.

• Svjedoci smo koliko je i za državu i za društvo važan Vaš poziv, a da li je on zaista i cijenjen koliko treba?
– Cijenim da se ovim pitanjem prije svega misli na naše kolege – profesionalne ronioce koji kroz ronilačku službu spasavanja obavljaju izuzetno težak, odgovoran i human posao spasavanja materijalnih dobara i ljudskih života na vodama, kao i vađenja utopljenika. Svi smo svjedoci da građani u potpunosti prepoznaju i cijene njihovu posvećenost i humanost, jer su upravo oni ti koji reaguju u trenucima kada pomoć nikog drugog nije moguća. Primjera za to ima mnogo u proteklih tridesetak godina i oni jasno pokazuju koliko je postojanje takve službe neophodno. Međutim, sa ove pozicije sam siguran da bi država morala pokazati još snažniju podršku ovim ljudima – kroz obezbjeđivanje boljih uslova, resursa i sistemske organizacije. Jer, koliko god bila snažna njihova volja, hrabrost i znanje, ovako složen i težak sistem ne može funkcionisati dugoročno bez adekvatne institucionalne podrške.

• Koliko su ronioci suočeni sa opasnostima i jesu li adekvatno zaštićeni?

– Ronioci su, kao i svi koji se bave zahtjevnim i specifičnim zanimanjima, suočeni sa određenim rizicima. Međutim, u uređenom sistemu, kroz poštovanje međunarodnih standarda za obuku i organizovanje ronjenja, ova djelatnost postaje bezbjedna i kontrolisana zona. Instruktori koji su registrovani i rade kroz ronilačke centre ili organizacije, primjenjujući propisane procedure, svojim polaznicima i turistima garantuju sigurnost i pružaju im priliku da u ronjenju uživaju bez straha. Opasnosti nastaju onda kada se ronjenju pristupa površno – od strane pojedinaca koji ne poštuju standarde, ne pridaju značaj kvalitetnoj opremi, obuci i odgovornosti prema ljudima kojima prenose znanje. Takvo ponašanje ne samo da ugrožava same učesnike, već i baca sjenku na profesiju, dovodi u pitanje reputaciju legalnih ronilačkih centara i stvara ozbiljan rizik po građane i turiste. Na to nas podsjeća i posljednji incident, koji je najbolji dokaz da neodgovornost i nepoštovanje propisa mogu imati ozbiljne posljedice. Zbog toga je ključno jasno razdvojiti profesionalce koji rade u skladu sa međunarodnim standardima i nelegalne pojedince koji ugrožavaju bezbjednost svih, te kroz regulativu i sistemsku podršku obezbijediti da ronjenje u Crnoj Gori bude sinonim za sigurnost, kvalitet i uživanje.