- Bijenale arhitekture (Mostra Internazionale di Architettura – Biennale Architettura) je vodeća svjetska izložba u oblasti arhitekture, kojom se utvrđuju presječna stanja, definišu pitanja, ispituju mogućnosti i trasiraju perspektive u razvoju profesije. Ovogodišnje izdanje Bijenala planirano je za realizaciju u periodu 10. maj - 23. novembar u Veneciji. Crna Gora će, povodom učešća na ovogodišnjem Bijenalu arhitekture, otvoriti nacionalni paviljon u galerijskom prostoru ArteNova, smještenom na lokaciji Campo San Lorenzo u Veneciji - navode u saopštenju iz Ministarstva.

Konkurs je bio otvoren od 21.01 - 10.02.2025. godine. U predviđenom roku pristiglo je 11 konkursnih radova. Žiri konkursa za izbor idejnog projekta koji će predstavljati Crnu Goru na ovogodišnjem Bijenalu arhitekture radio je u sastavu: · Mirjana Đurišić, komesarka nastupa Crne Gore na Bijenalu arhitekture; · Dr Miljana Zeković, kustoskinja nastupa Crne Gore na Bijenalu arhitekture; · Dr Veljko Radulović, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, Univerzitet Crne Gore; · Tamara Marović, M.Arch., članica kreativnog tima nastupa Crne Gore na Bijenalu arhitekture; · Maja Radonjić, M.Arch., članica kreativnog tima nastupa Crne Gore na Bijenalu arhitekture.

Žiri je jednoglasno donio odluku da će Crnu Goru na XIX Bijenalu arhitekture u Veneciji predstavljati projekat autora Ivana Šukovića, Dejana Todorovića i Emira Šehanovića. Nakon završetka diskusije i konsultacija sa svakim od timova koji su se našli u najužem izboru, u poslednjem krugu žiriranja, žiri je donio jednoglasnu odluku da za nacionalnog predstavnika Crne Gore na XIX Bijenalu arhitekture u Veneciji izabere tim Ivana Šukovića, Dejana Todorovića i Emira Šehanovića pod nazivom „Terram intelligere: INTERSTITIUM.“ Rad pod nazivom „Terram intelligere: INTERSTITIUM“ („Razumjeti zemlju: INTERSTICIJUM“) je u potpunosti zadovoljio sve formalne, kvalitativne i suštinske uslove konkursa.

Autori su se svojim odgovorom na nacionalnu temu kojom se Crna Gora predstavlja na ovogodišnjem Bijenalu arhitekture „Razumjeti zemlju“, izdvojili od drugih timova, predstavljajući fundamentalno i u svim aspektima podržan interdisciplinarni projekat, koji u sebi donosi polet razumijevanja i učenja među generacijama i među vrstama. Polazeći od podrobne analize elementa lokalno specifičnog narativa vezanog za uspostavljanje razgraničenja u zemlji, kao podjednako prostornog i kulturološkog crnogorskog fenomena – međe – autori ga u svom rješenju prevode u konstelaciju nastanjenih, lebdećih, polikarbonatnih oblika.

Uspostavljena prostorna struktura je personifikacija dihotomija: prošlog i budućeg, umjetnosti i nauke, društvenog i prirodnog – prostora susreta i sagledavanja mogućnosti daljeg, održivog, rezilijentnog modela rasta prirodnih organizama i otvaranja dijaloga sa čovjekom, te primjene naučenog u planiranju i izgradnji budućih životnih prostora. Arhitektura ovih pojedinačnih polikarbonatnih oblika, ali i cijele konstelacije ukazuje na medijatorsku ulogu arhitekture u svijetu budućnosti i jasno odgovara na pitanje Karla Ratija o razumijevanju arhitekture kao agenta i alata kojim uspostavljamo veze među različitim vrstama i svjetovima. Arhitektura postavke shvaćena kao granični prostor umjetnosti i nauke, na mikro nivou donosi uvid u razvoj mikro svijeta – stanovnika polikarbonatnih oblika – specifičnih bakterijskih kultura prikupljenih na lokalitetima u Crnoj Gori. Istraživanje mikrobioloških procesa i njihovog potencijala za primjenu u arhitekturi i građenju jeste naučni osnov ovog rada, koji približava i čini prijemčivim za analizu posjetiocima i posmatračima ono što u svakodnevnom životu ostaje nevidljivo.

„Živa laboratorija“ uspostavljena na ovaj način nudi istraživanje i učenje iz mikroprocesa, otvarajući opcije za razmatranje potencijalnih analognih primjena ovih procesa u graditeljskim praksama budućnosti. Uz izuzetni narativni i estetički domet, rad donosi i jednu specifičnu, i u arhitektonskom diskursu današnjice izgubljenu, a neophodnu komponentu poetike. Istražujući granice, njihovu dualnu prirodu nepomjerljivosti i nepostojanosti kroz različite dimenzije i razmjere, projekat otvara polje mogućih kreativnih interpretacija zemlje i, kako autori navode, „njenog glasa, nečujnog, a duboko prisutnog“ koji daje volumetriju prostoru za dijalog sa prirodom i za učenje od prirode. Jedinstvom svih ovih komponenti koje simultano egzistiraju u projektu, posetilac dobija naučnu i emotivnu satisfakciju, u smislu identifikacije sa vrstama koje nas (i dalje) uče.

U svim ostalim aspektima kvalitativnog evaluiranja rada, postignute su veoma visoke ocjene, koje u rezultatu u potpunosti preporučuju ovaj rad za realizaciju.