- Socijalna pravda je temeljna vrijednost svakog društva, a Crna Gora je po ustavnom uređenju socijalna država. Samim time smo svi pozvani pridonijeti socijalno pravednom društvu u kojem sve osobe uživaju jednaka prava i imaju jednake mogućnosti za ravnopravno djelovanje u svim aspektima života - navodi Medojević.

Povodom ovog datuma, kako je navela, "ne možemo da ne zapitamo koliko je naša država tj, Vlada i resorna ministarstva (socijalno, zapošljavanja, obrazovanja, zdravlja) ali i lokalne samouprave multisektorskom saradnjom učinila na unapređenju ljudskih prava, smanjenju socijalnih razlika, smanjila siromaštvo i izašla u susret ranjivim kategorijama društva."

- Svjetski dan socijalne pravde dočekujemo i ove godine bez preciznih podataka o broju siromašnih i onih koji ne mogu da zadovolje osnovne egzistencijalne potrebe, kao i bez podataka o broju beskućnika ili osoba koje nemaju adekvatno stanovanje ni pristup osnovnoj infrastrukturi i servisima kao što su voda, grijanje i struja. Ekonomska i socijalna nejednakosti u državi je izražena a problem suromaštva nije prepoznat kao značajan problem iako u zoni nemaštine živi 20 odsto stanovnika naše države i 27 odato djece. Nejednak pristup školovanju, liječenju, zapošljavanju, socijalnoj zaštiti, pristupačnog stanovanja samo su neki od razlika u pravima i mogućnostima koje su prisutne u našoj državi - dodala je.

Redovno polugodišnje uvećanje socijalnih davanja početkom ove godine od 5 odsto, nije ni približno dovoljno za minimalne egzistencijalne potrebe, ističe Medojević.

- O dostojanstvenom životu nema riječi. Socijalna pomoć u Crnoj Gori mora biti ključni dio crnogorskog socijalnog sistema i pružati finansijsku podršku i servise osobama koje nisu u mogućnosti da pokriju osnovne životne troškove. Osnovna svrha je osigurati minimalne uslove života kakvi su: Hrana, Smještaj Odjeća, Medicinska njega. Socijalna pomoć mora da osigurava i troškove stanovanja i režija. Neophodna je i dodatnu podršku za djecu, srazmjerna standardu porodice - kazala je.

Dodaje da socijalna pomoć treba biti namijenjena osobama koje nisu radno sposobne, poput starijih osoba, osoba s invaliditetom ili hronično bolesnih.

- Pomoć je potrebna i za trudnice i novorođenčad u stanju socijalne potrebe. Ona bi morala biti svakomjesečna sa vremenski ograničena. U dobijanje pomoći moraju se uključivati i osobe koje su radno sposobne i nezaposlene, ukoliko ne mogu samostalno pokriti osnovne životne troškove a ne postoje mogućnosti za zapošljavanje. Prepreke zapošljavanja su brojne.Neki od njih su vezani za nemogućnost zapošljavanja roditelja zbog rada vrtica u jednoj smjeni, ograničenog broja i vremena rada produženog boravka u skoli, zdravstvenih problemi koji nisu u sistemu prepoznati kao barijera zaposlenju itd - dodaje.

Po istraživanju Monstata imamo 20,1 odsto socijalno ugroženih a svega 3 odsto onih koji primaju jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima (MOP), navela je.

- Nije teško zaključiti da je obihvat korisnika pomoći mali a jedan od bitnih razloga za to su kriterijumi za ostvarivanje prava. Iznos MOP-a ne pokriva ni nedjeljne potrebe pojedinca i porodica. Krece se od 95 eura za pojedinca, 160 za četvoročlanu porodicu i maksimalnih 180 eura za 5 i vise ćlanova domaćinstva. Visina naknade po osnovu rođenja djeteta za lice koje je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i redovnog studenta iznosi mjesečno 113,16 eura - navela je.

Od 240 milona eura koliko teži socijalni budžet  države svega, kako je kazala, 4 odsto namijenjemo je siromašnima,  ostale stavke (dječiji dodatak, nadoknade za majke, bolovanja....)  nisu nužno vezana za siromašne već ih mogu ostvarivati i oni koji nemaju  materijalnih problema. 

- Svaka država koja brine o standardu građana trudi se da drži svoje stanovnike iznad linije siromaštva.  Udaljenost socijalne pomoći od linije siromaštva pokazuje stepen nebrige sistema socijalne zaštite. Linija siromastva po Monstatu je za jednu osobu 280 eura a za cetvoročlanu porodicu je 589 eura - dodaje.

Ljudi nakon 65 godine koji su bez prihoda i imovine ne dobijaju novčanu pomoć a ni u uslugama, navodi.

Kod nas se ne pominje u socijalnoj politici, socijalna penzija. Namjera gradonačelnika Podgoruce za besplatan prevoz penzionera je pohvalna ali mora uključiti i ljude bez penzije iste starosne dobi. Isti besplatni servis potreban je i socijalno ugroženim građanima što je standard država socijalne pravde. 

Kako dodaje, djeca iz socijalno ugroženih porodica ponavljaju sudbinu svojih roditelje jer nemaju adrkvatnu materijalnu potporu a nemaju ni besplatne servise za njihov pravilan rast, razvoj i obrazovanje. I dalje se bolesni liječe sms-ovima, gladni hrane donacijama plemenitih ljudi. 

- Na drugoj strani u istoj državi u isto vrijeme, funkcioneri i službenici državnih preduzeća, imaju primanja u visini godisnjeg primanja socijalno ugroženih kao i razne benificije i placene troškove. Najavljeno povećanje plata funkcionerima u iznosi od 30 odsto znači da će njihove plate biti povećane oko 500 eura.Socijalno ugroženim korisnicima MOP-a je povećana 5 eura. Izvršna vlast Crne Gore je tokom protekle godine potrošila je oko 9,4 miliona eura na službena putovanja i reprezentaciju. Za užinu djece u školi novca nema ali za ručkove, večere funkcionera, ne fali - dodaje.

Dalje navodi da 74 odsto zaposlenih ima primanja ispod prosjeka sto uz 31 000 nezaposlenih, ukazuje na loš standard građana. Trenutne prosječne plate vjerovatno su granica, jer nekima ni one nisu dovoljne za pokrivanje svih troškova, zbog čega mnogi građani žive u stalnom finansijskom pritisku i neizvjesnosti. Ako čak 2/3 građana izjavljuje da ima većih ili manjih poteškoća spajati kraj s krajem, tada je upravo prosječna plata granica ispod koje je građanima teško ostvariti dostojanstven život. Potrošačka korpa Unije slobodnih sindikata za četvoročlanu porodicu sa dvoje maloljetne djece je 1970 eura, navodi.

Zaključuje da na svjetski dan socijalne pravde u obavezi smo ukazati na nepravedan odnos države koju finansiraju građani kako bi radili u njihovu a ne za ličnu korist.