- Sigurnost đaka je na prvom mjestu, te ne prihvatamo odugovlačenja, dodatni stres i strahovanje da se to možda neće desiti. Nakon njegovih uvreda i prijetnji kolegama koji su stali u odbranu sigurnosti đaka i Sare Vujisić, a koje su danas ugledale svijetlost dana, smatramo da se za punopravnost otkaza ne smije čekati više ni jedan jedini dan - kazao je Mijušković.
Kako je istakao, posledice po mentalno zdravlje đaka, njihovih roditelja, prosvjetnih radnika/ca, Sare Vujisić i svih uključenih u ovaj slučaj su već očigledne, a pitanje je da li će nadležni prepoznati potrebu da se svima pruži potrebna podrška.
- Čečović u prepisci sa kolegama pita da li tražimo krv, a mi sve vrijeme jasno tražimo pravdu i sigurnost u obrazovnim institucijama i van njih. Šta još treba da se desi da bi dobio otkaz i da bi institucije lišile slobode Čečovića koji svojim ponašanjem potvrđuje da seksualni predatori ne prezaju posegnuti za bilo kojim vidom nasilja kada se žrtve bune, kada imaju podršku i kada je ćutanju došao kraj - kazao je u obraćanju.
Kako su istakli, dok čekaju razrješenje Radomana Čečovića i Biljane Vučurović, podsjećaju da je povjerenje učenica/ka koje je direktorka uživala drastično opalo u skorašnjoj anketi Zavoda za školstvo, u odnosu na prethodnu anketu.
- Ovo opadanje povjerenja rezultat je izbjegavanja odgovornosti i narativa u njenim medijskim nastupima gdje smo stekli utisak da je bitnije zadržati funkciju nego zaštiti đake, na šta upućuje i probijanje vremenskog roka za uručenje otkaza profesoru Čečoviću. Podsjećamo da je direktorka uprkos gađenju prema onome što je uradio profesor Čečović, osim što nije postupila po zakonu, sa njime organizovala večeri poezije i dozvoljavala mu da vodi djecu u Beograd na sajam knjiga. Pozivamo sve prosvjetne radnike, đake i studente u svim obrazovnim institucijama da prijavljuju nepravilnosti i nasilje policiji, MPNI i zaštitniku ljudskih prava, te da ispune svoju građansku, zakonsku i moralnu dužnost, a garantujemo im da ćemo se boriti za njihov glas i dostojanstvo - kazao je Mijušković.
Navodi da ništa manje nije zabrinjavajuća i alarmantna situacija u osnovnoj školi u Tuzima.
- Centar za istraživačko novinarstvo je objavio osnove sumnje da su slučaj seksualnog uznemiravanja u Tuzima zataškavali: Leon Đuravčaj, zaposlen u Zavodu za školstvo, Aleksandra Kuć, bivša direktorka Direktorata za gimnazijsko i stručno obrazovanje, Nikola Dukaj, prosvjetni inspektor, tokom mandata bivšeg ministra prosvjete Predraga Boškovića. Nastavnik iz Tuzi se ne smije vratiti na posao u narednom polugodištu! Tražimo od nadležnih da pokažu da im je sigurnost djece u školama prioritet, ali i fizičko i psihičko zdravlje - kazao je on.
Konačno, kako je rekaao, moramo obezbijediti pravdu, jer građanke i građani Crne Gore su pokazali da neće ćutati, odustati i nikome neće progledati kroz prste kada je u pitanju nasilje.
- Seksualno uznemiravanje jeste vrsta nasilja ali nije jedina vrsta nasilja sa kojom se kao društvo suočavamo. Odgovorni za zataškavanje i činjenje nasilja trebaju biti kažnjeni bez obzira na njihovu nacionalnost i partijsku pripadnost jer njihova lična i intimna uvjerenja ne predstavljaju problem, već isključivo njihova djela, nedjela, nepostupanje po proceduri i neobezbjeđivanje potrebnih mjera prevencije i zaštite. Tražimo prevenciju svakog oblika nasilja sprovedenu na zemlji a ne samo u oblacima i strategijama - kazao je Mijušković.
On je istakao da će, ukoliko se do kraja nedjelje ne razriješe Čečović i Vučurović i ne dobiju nikakvu vrstu obraćanja povodom preduzetih koraka pravosudnog sistema povodom slučaja u Tuzima, protestovati u još većem broju i snažno pojačati borbu uz imenovanje svih onih odgovornih zbog kojih strepe dok se situacija pogoršava u iščekivanju rezultata.
- Da li neko treba da izgubi život da bi Čečović i drugi nasilnici dobili otkaz i bili sankcionisani, kao i oni odgovorni za zataškavanje i prikrivanje nasilnika?
Žrtve nasilja prežive kada ne ćute, a mi kao društvo smo pokazali da će svako dobiti potrebnu zaštitu i podršku a isto tražimo i od institucija u najkraćem mogućem roku navodi se u obraćanju Koste Mijuškovića i Sare Vujisić.
