Javna je tajna da su političke kalkulacije i trgovine dovele do toga da gotovo svaka partija ima svog kandidata, čak su pojedine stranke u crnogorskom parlamentu i otvoreno tražile da se izabere njihov kandidat, što nije izazvalo nikakvu reakciju javnosti jer je u današnje vrijeme to postalo uobičajeno i normalan obrazac ponašanja. Izbor partijskog kandidata često je uslov za podršku tuđem kandidatu. Upravo je ovakvo ponašanje u crnogorskom parlamentu uslovilo da je Ustavni sud godinama radio na ivici kvoruma jer su brojni konkursi propali "zbog neadekvatnih kandidata", a kada će potpuno biti popunjen zasad je neizvjesno i vjerovatno će zavisiti od partija.
Kada se pogledaju biografije novoizabranih članova Ustavnog suda u poslednjih par godina, riječ je uglavnom o prvostepenim sudijama sa skromnim pravničkim iskustvom, a koje treba da odlučuju i u slučajevima žalbi na presude i rješenja Vrhovnog suda, koji je znatno viša instanca od instance njihovog prethodnog radnog angažmana.
Aktuelna predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko karijeru je započela kao pripravnik, potom kao savjetnik u Osnovnom sudu u Podgorici i viši samostalni savjetnik u Kancelariji zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom u Strazburu, kada je ta kancelarija prvi put osnovana u Podgorici (2009). Za sudiju Osnovnog suda u Podgorici birana je 28. aprila 2010. godine, a tu funkciju je vršila do 3. jula 2020. godine, kada je izabrana za zamjenicu zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Skupština ju je 27. februara 2023. izbarala za sudiju Ustavnog suda, a kasnije je preuzela i poziciju predsjednice.
Faruk Resulbegović je za sudiju Ustavnog suda izabran sa pozicije rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva u Ulcinju. I njega je Skupština za sudiju Ustavnog suda izabrala 2023. Radni angažman je započeo kao pripravnik u Osnovnom državnom tužilaštvu u Ulcinju 2007. godine, dok je poslove savjetnika obavljao od 2011. godine. Za državnog tužioca izabran je 2015. godine.
Sudija Momirka Tešić pripravnički staž obavljala je u Osnovnom sudu u Kotoru, nakon čega je raspoređena za upravitelja sudske pisarnica. Nakon položenog pravosudnog ispita, raspoređena je na radno mjesto stručnog saradnika u istom sudu. Sudski savjet ju je 2009. godine izabrao za sudiju Osnovnog suda u Kotoru, gdje je bila rukovodilac krivičnog odjeljenja. Bila je i zamjenik predsjednika Osnovnog suda u Kotoru i vršilac dužnosti predsjednika tog suda. Za sudiju Ustavnog suda izabrana je 27. februara 2023.
Nedavno izabrani sudija Ustavnog suda Jovan Jovanović bio je sudija u Osnovnom sudu u Ulcinju, a nakon toga je u Višem sudu u Podgorici sudio u krivičnim postupcima.
Za sudiju Ustavnog suda nedavno je izabran i Nikola Mugoša, doskorašnji predsjednik Državne izborne komisije (DIK). Profesionalni angažman započeo je kao saradnik u nastavi na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, a od 2015. godine bio je zaposlen u DIK-u.
Komentarišući sastav Ustavnog suda, nekadašnji predsjednik tog suda, prof. dr Blagota Mitrić, za "Dan" kaže da godinama zagovara stav da nijedan sastav Ustavnog suda od 2005. godine do danas nije ispunjavao osnovni ustavni uslov da se za sudiju US bira istaknuti i ugledni pravnik.
– Radi poređenja, u vrijeme kada sam ja presjedavao Ustavnom sudi, od 1993. do 2000. godine, ja sam bio profesor prava, trojica sudija bili su sudije Vrhovnog suda sa ogromnim stažom, zatim sudija Višeg suda. Kada to uporedim sa svim sastavima poslije toga, to je katastrofa u pogledu stručnosti. Ustavni sud je specijalni sud, koji štiti ustavnost i zakonitost i ljudska prava i slobode. Glavna odrednica rada ovog suda u materijalnopravnom i u formalnopravnom smislu je da tumači pravo. Nijedan sudija Ustavnog suda od 2005. godine nije dostigao taj stepen naučnosti kada je riječ o tumačenju prava. Ustavni sud tumači pravo, ne primjenjuje ga. Tumačenje prava je jedna od najsloženijih procesnih materija – istakao je Mitrić.
Podsjeća da je predsjednica Ustavnog suda došla iz Osnovnog suda.
– Sada ona treba da ocjenjuje ustavnost presuda i rješenja Vrhovnog suda. O ostalima da ne govorim, neki nikad nijesu ni vidjeli sud, a u Crnoj Gori imamo toliko profesora prava, toliko da od njih samih možemo kompletirati čitav Ustavni sud. Od 2005. naovamo u dva maha je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, čija je nadležnast da ocjenjuje ispravnost odluka Ustavnog suda Crne Gore, donosio odluke da građani koji žele da se žale zbog provrijeđenih prava i sloboda mogu poslije pravosnažnih presuda redovnih sudova da se direktno obrate sudu u Strazburu. Dakle, da mogu da preskoče US, zato što ustavna žalba, kao pravno sredstvo za ocjenu ustavnosti pravosnažnih presuda redovnih sudova u domenu zaštite ljudskih prava i sloboda, u ustavnom sistemu Crne Gore nema djelotvornost jer se čeka po dvije-tri godine da se o njoj odlučuje – ukazuje Mitrić.
