Pored delegacije Opštine Bijelo Polje, cvijeće su položile i delegacije boračkih organizacija: UBNOR-a i antifašista, OBNOR-a, članovi organizacije boraca NOR-a iz Beograda – Opština Savski Venac, organizacije boraca NOR-a iz Pirota, Knjaževca, Bele Palanke i Babušnice, kao i delegacije političkih partija: Demokratska partija socijalista, Bošnjačke stranke, Evropski savez Crne Gore, Socijalističke narodne partije i Ujedinjene reformske akcije.
Predsjednik Petar Smolović čestitao je građanima Dan državnosti i kazao da se u širokoj lepezi svijetlih crnogorskih datuma 13. jul izdvaja kao sinonim crnogorske postojanosti i slobode.
- Koincidentnost datuma 13. jul 1878. godine sa datumom 13. jul 1941. je razlog za razmišljanje o sudbinskoj vezanosti ova dva datuma jer su najviše moralne vrijednosti od istorijskog značaja utemeljene u njima: crnogorska državnost i svenarodni komunistički ustanak u antifašističkoj borbi-kazao je Smolović, ističući da su Bjelopoljci pristupili Narodnooslobodilačkom pokretu kao pripadnici različitih nacija i vjeroispovjesti vođeni revolicionarnom idejom slobode, pravde i jednakosti.
On je dodao da je Bijelo Polje imalo šest narodnih heroja, 144 nosioca Partizanske spomenice, da je 829 boraca stradalo dajući živote za slobodu a da je njih 173 bilp žrtve fašističkog terora.
-Postoji i postojaće neizostavan pijetet za crnogorske otadžbinske zvijezde, koje su svijetli putokaz i najočigledniji primjer stoičke odbrane svog naroda i svoje zemlje. Sviknut na iskušenja i stradanja, crnogorski narod je i tog 13. jula 1941. godine, na još jednom od sudbonosnih raskršća, pokazao istorijsku zrelost, odlučnost i spremnost na žrtvu” istakao je predsjednik Opštine uvjeren da smo svjesni činjenice da slavni datumi naše istorije nose važne poruke pretočene u narodno jedinstvo koje je naša prepoznatljivost, ali i trajna potreba za solidarnošću u izazovima sa kojima se kao društvo suočavamo.
Predsjednik OBNOR-a Bijelo Polje Mirko Stanić kazao je da dva važna datuma, 13. jul 1878. godine i 13. jul 1941. označavaju dva najsudbonosnija događaja za našu zemlju i naš narod.
-Doći do tih ostvarenja nije bilo lako. Koštalo nas je mnogo napora i ljudskih života i to najviše mladih. Na našu zemlju nasrtali su mnogi zavojevači, ali je ovaj narod imao snage, vjere u sebe i budućnost. Naši su krajevi oduvijek bili bogati prirodnim ljepotama, ali je najveće blago bilo i ostalo u ljudima. Narod je većinom ostajao zajedno bez obzira na vjerske, nacionalne, partijske ili bilo koje druge razlike”, kazao je Stanić, ističući da je iz takvog jedinstva naroda sasvim prirodno da se pojave ličnosti koje koje su se hrabrošću i junaštvom izvajale, a upravo takvi su bili i Vojo Lješnjak i Muho Dizdarević.
- Oni su primjer zajedničkog druženja pripadnika pravoslavne i muslimanske zajednice. Vojo i Muho učestvovali su u svim borbama koje je vodio Bjelopoljski narodnooslobodilački partizanski odred. Važno je afirmisati ovakve ličnosti i borce- istakao je Stanić.