Primjer poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) Drite Lole, koja cijelu ovu godinu uredno prima poslaničku platu, a na drugom je kontinentu, ali i nedavno uhapšenog Adela Nurkovića, doskorašnjeg savjetnika potpredsjednika Vlade Ervina Ibrahimovića, za kojeg kolege, kako je "Danu" nezvanično rečeno iz više izbora, ne znaju ni ko je, ukazuju da se u Crnoj Gori nastavilo sa praksom plaćenog nerada u javnom sektoru – iz džepa građana. Prebukirana javna uprava, u kojoj, prema podacima objavljenim u junu, radi oko 55.000 ljudi, te partijsko, političko, nepotističko zapošljavanje, već godinama dovode do toga da se u kancelarijama traži stolica više, a kada je nema, na posao se dolazi samo radi čekiranja – ili ni zbog toga.
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Mirković ističe da ovo nije nova pojava na političkoj sceni u Crnoj Gori, jer je neodgovornost javnih funkcionera hroničan problem, na koji nije uticala ni promjena vlasti. Kako je kazao za "Dan", tu nema ni razvijenog sistemskog i institucionalnog odgovora, pa samim tim izostaje i adekvatna sankcija.
– Jedno od mogućih rješenja koje bi doprinijelo sužavanju prostora za zloupotrebe u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti jeste donošenje zakona o Vladi i o Skupštini. CGO se kontinuirano zalaže za usvajanje tih zakona, i to u što kvalitetnijem obliku, ali vidimo da političari odbijaju da usvoje one zakone koji uspostavljaju određene kontrolne mehanizme koji bi ograničavali političke trgovine i zloupotrebe, ali i sankcionisali neodgovorne. To sve ukazuje da njima ovo stanje odgovara, a sve to plaćaju građani i građanke – rekao je Mirković za "Dan".
Ovo je, kako naglašava, i pitanje demokratske političke kulture, koju mi očito još nemamo, jer u državama u kojima je ona razvijena ovo ne bi značilo samo kraj političkih karijera onih koji su direktno zloupotrijebili sistem, nego bi imalo i vrlo štetan uticaj na njihove partije.
– A kad to znaju svi akteri, onda je to, na neki način, i dio preventive – dodaje Mirković.
Kako je dodao, partijsko zapošljavanje, političke trgovine, izostanak kontrolnih mehanizama i sankcionisanja ostaju veliki problemi, ali donosiocima odluka očigledno ne odgovara da ih rješavaju.
– Sva ona meritokratija koju su nam obećavali sadašnji konstituenti vlasti tokom predizbornog perioda nestala je danom njihovog ulaska u vlast. Na drugoj strani, posebna su pitanja i hiperinflacije funkcija, njihovog preklapanja, gotovo potpunog partijskog kadriranja i koliko to sve košta Crnu Goru, jer mi danas imamo čak sedam potpredsjednika Vlade, sa brojnim timovima u svojim kabinetima. To sebi nisu priuštile ni mnogo bogatije države od Crne Gore – ukazao je Mirković.
Predsjednik Sindikata uprave u pravosuđa Crne Gore Nenad Rakočević kaže da je nedolaženje na posao uz redovno primanje zarade svog mjeseca praksa koja je uspostavljena u prošlosti, a ima kontinuitet i kroz novo lice u vidu svih nosilaca vlasti od 2020. godine. On smatra da je ovaj problem u manjem obimu zastupljen u državnoj upravi, dok se kroz sistem lokalnih samouprava, odnosno javnih ustanova i preduzeća, ne odstupa od te prakse, i to u mnogo većem formatu.
– Aktuelna vlast često najavljuje optimizaciju i racionalizaciju radnih mjesta na svim nivoima, a sa druge strane kontinuirano zapošljavaju nova lica, prvenstveno partijske kadrove. Ovaj način deklarativnih procesa kopija je dobro poznatih trenutaka iz prošlosti, gdje se između redova jasno vide poruke političkih pritisaka, prema kojim partijskim adresama treba biti usmjereno glasačko tijelo, sa akcentom na poznati model "jedan zaposleni – četiri glasa" – rekao je Rakočević za "Dan".
Napominje da je pojava plaćenog nedolazaka na posao uvezana i sa partijskom pripadnošću, a mišljenja je da su nepotističke veze uzele primat u odnosu na ovu protivzakonitu praksu.
– U svjetlu kvalitetne funkcionalnosti javne uprave, na djelu u gro varijanti imamo sve manje stručnih kadrova, jer ekspertiza danas nije dovoljno nagrađena, a onda se u prvi plan ističu loši rezultati i jedna javna uprava koja danas najviše liči na totalno raštimovani orkestar – smatra Rakočević.
On ističe da nisu samo zaposleni "po dubini" problem kada je riječ o plaćenom nedolasku na posao.
– Jedan ešelon nosilaca funkcija, pa čak i na najvišem nivou, niti dolazi redovno na posao, niti isporučuje prijeko potrebno zalaganje i ekspertizu. Sveopšti zaključak je da u javnoj upravi funkcionalnost nose oni vrijedni i stručni, koji na svojim plećima "nose" najmanje dvoje ili troje pasivnih službenika. Kakav god je državni sistem bio u prošlosti, a znamo kakav je bio, ipak se znao određeni red, koji se održavao makar i po osnovu diktature i straha, za razliku od sadašnjosti, gdje svi interesno vuku na svoju stranu, uz što više zapošljavanja zarad partijskih interesa, a opet sve na teret građana i sve manje zaštićenog privatnog sektora, koji finansira sva ta nova i nekvalitetna zapošljavanja i funkcionerska postavljenja – zaključio je Rakočević.
