Iz te NVO su naglasili da se žene i djevojke s invaliditetom suočavaju sa višestrukim preprekama i oblicima diskriminacije i isključenosti u Crnoj Gori, u gotovo svim oblastima života – obrazovanju, zapošljavanju, političkom i javnom djelovanju.
Iz UMHCG su kazali da iako imaju interesovanje za aktivno učešće u društvu, OSI žene i djevojke minimalno su zastupljene, a njihovo učešće je i dalje marginalizovano, dok institucionalna podrška izostaje ili je nedosljedna i neadekvatna.
– Kada je riječ o obrazovanju, većina ispitanica ima završenu četvorogodišnju srednju školu (39,7 odsto) ili fakultet (31,5 odsto), dok 11 odsto ima magistarske ili doktorske studije, što ukazuje na veću izloženost društvenim preprekama koje se i ogledaju u težem pristupu obrazovanju, nedovoljnom podsticanju i nedostatku inkluzivnog pristupa. Samim tim, uzročno-posljedično zapošljavanje ostaje jedan od najvećih izazova – gotovo polovina ispitanica (42,5 odsto) nije zaposlena. Ispitanice koje rade uglavnom su angažovane u privatnom (19,2 odsto), javnom (17,8 odsto) i nevladinom sektoru (19,2 odsto), dok je procenat samozaposlenih zanemarljiv (1,4 odsto) – upozorili su iz UMHCG.
Ističu i da je njihov materijalni status neadekvatan i ne prati troškove života proistekle iz (iskustva) invaliditeta.
– Većina ostvaruje mjesečne prihode između 601 i 800 eura (38,4 odsto), dok značajan broj ima veoma niske prihode – 13,7 odsto njih navodi da su prihodi manji od 250 eura mjesečno. Ključni izvori prihoda su plata, honorarni rad (32,9 odsto) i materijalna davanja kao što su lična invalidnina ili dodatak za njegu i pomoć (15,1 odsto). Izuzetno zabrinjava podatak po kojem više od polovine ispitanica (52,1 odsto) navodi da njihovi prihodi samo djelimično pokrivaju osnovne životne troškove, dok 39,7 odsto ističe da ih uopšte ne pokrivaju. Dakle, čak 91,8 odsto ispitanica navodi da njihovi prihodi u potpunosti ili djelimično ne pokrivaju osnovne životne troškove. Ovo ukazuje na to da se žene s invaliditetom u velikoj mjeri nalaze u zoni siromaštva – upozorili su iz UMHCG.
Kvantitativno i kvalitativno istraživanje koje je sprovelo UMHCG, uz učešće 87 žena s invaliditetom, potvrdilo je da više od dvije trećine žena i djevojaka s invaliditetom smatra da su potpuno ili većinski odsutne iz sfere zapošljavanja i ekonomskog osnaživanja.
– Više od tri četvrtine njih smatra da nemaju jednake šanse za zaposlenje u poređenju sa ženama bez invaliditeta. Prepoznate su brojne prepreke: ukorijenjeni stereotipi o sposobnostima žena s invaliditetom, nepristupačnost radnog prostora, nefleksibilni radni uslovi, nedostatak samopouzdanja, ali i neadekvatna podrška institucija – pokazalo je istraživanje.
Stava su i da se Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom često ne primjenjuje – naročito u javnim institucijama, ukazujući na potrebu za boljom primjenom zakona, uvođenjem afirmativnih mjera poput fleksibilnog radnog vremena, dodatnih subvencija za zapošljavanje i radni odnos žena s invaliditetom i drugi podsticaji za zapošljavanje žena s invaliditetom.
Iz UMHCG poručuju da bez sveobuhvatnog pristupa koji adekvatno adresira politike i pitanja u oblasti rodne ravnopravnosti i invaliditeta, bez intersekcionalnog pristupa i bez adekvatne institucionalne reakcije, žene i djevojke s invaliditetom će i dalje biti sistemski isključene iz ključnih oblasti društvenog života.
