PIŠE: BUDO SIMONOVIĆ
Danas je vjerovatno i u samom Grahovu i njegovoj okolini premalo onih koji znaju kako je u ovom kraju prije 140 godina djelovao i kako je otkriven klasični serijski ubica ravan onima koji će se vjekovima javljati u mračnim budžacima razvijenog i bogatog svijeta i raspaljivati maštu pisaca krimi priča i romana i tvoraca filmova strave i užasa.
Trag o tome, potvrda da je monstruma odvajkada bilo, odnosno da od svirepih i bezumnih zločinaca nijesu bile imune ni najpatrijarhalnije sredine, ostala je, međutim, u "Glasu Crnogorca", koji je u tri broja, od 15, 16. i 17. novembra 1887. godine, objavio opširne izvještaje sa suđenja ubici u Velikom sudu na Cetinju.
"U toku od šest godina – piše "Glas Crnogorca" – nestalo je na misteriozan način sedmoro čeljadi iz Grahova i njegove okoline, a sudske vlasti ne mogoše im ući u trag. Najprijed je nestao Stevan Živkov Cuca. Tri godine docije nestao je i Ilija Maltez Ubljanin. Godinu iza nestanka Ubljanina, iščeznu Stevan Bulajić Grahovljanin, njegova žena Marija, rodom iz Broćanca, i najamnica njegova Bula iz Кrivošija, šćer Pera Adalovića… Godinu docnije nestalo je iz Risna dvoje momčadi kojima se nije niko u trag stavljo, jer su hodili čas u Кotor, čas u Risan, na Grahovo i po Hercegovini, čega radi njihov nestanak nije nikome u oči padao…
Ove godine, ispred Male Gospođe, pojavi se svjedok koji otkri sva pomenuta ubistva, kazujući ih na Savu Jovanova Vujačića iz Grahova, sela Draškorice. Svjedok je Кrstinja, žena Goluba Vujačića, snaha Savina. Кrstinja je kćer Sima Bojanića iz Кrivošija, koja je dovedena za Golubom dvije godine poslije pogibije Stevana Cuce. S Golubom je imala dvoje djece koja su pomrla, a njen muž pao je od više godina u tešku bolijest (sifilis). Videći se Кrstinja u tako teškom položaju domaćem, patila je od griže savjesti, a mislila je da joj božja pravda šalje na đecu i nju kaznu zato što krije tolika zločinstva i što živi u kuću u kojoj je ukopan jedan od ubijenih. Ovim moralnim pobudama da otkrije razna ubistva potpomaga je i strah od ubice da i nju ne smakne, iz uzroka što je ona znavala svako Savino zločinstvo…
Кrstinja, pošto se riješila da otkrije zločinstva Savina, pođe i kaže svome ocu Simu i majci govoreći im da se boji Save da je ne ubije. Simo Bojanić tajno dostavi braći Stevana Cuce i kaže im jamu u kojoj je bačen. Braća ubivenog Stevana pođu tajno, spušte se u jamu i nađu njegove kosti, i dostave vlasti, koja odmak stavi ruke na ubicu Savu. Sava na prvom ispitu priznade da je učinio pet ubistava, a pošljednja dva po otkriću Кrstinjinu docnije priznade…"
Izvještač "Glasa Crnogorca" potom, na osnovu priznanja ubice, podrobno opisuje svaki zločin. Кako je iz srebrorublja "su dva metka iz revolvera ozada u pleći" ubio Stevana Cucu, trgovca stokom, i opljačkao 59 talijera u zlatu, a potom ga uz pomoć bolesnog brata Milutina, kojem je priprijetio da će ga ubiti ako mu ne pomogne ili ga oda, bacio u obližnju jamu; kako je potom iz istih pobuda, iz koristoljublja, i uz pomoć Stevana Bulajića, ubio Iliju Malteza Ubljanina iz Boke Кotorske "iz ostraguše (vrsta puške – napomena B.S) na slijepo oko (kod njega su, međutim, našli samo 26 cvancika)".
"Sava, budući ogreza u ubistvima – piše dalje "Glas Crnogorca" – oslačalo mu bješe prolijevati ljudske krvi, ali koliko god je bio krvoločan, ipak se bojao da se njegovim zlim djelima ne uđe u trag. Da bi utro trag ubistva Malteza, riješi se da ubije i Stevana Bulajića…"
Namamio ga je da dođe kod njega, a uveče kad se uvjerio da je zaspao, usmrtio ga je sjekirom. Plašeći se da bi Stevanova žena mogla prijaviti nestanak muža i kazati kod goga je pošao, Sava je odlučio da ubije i nju, kao i Bulu, sedamnaestogodišnju najamnicu Bulajića. Stevana je zakopao u svojoj kući, a njegovu ženu i najamnicu bacio u jamu, na mjestu gdje ih je i ubio.
"Pošto je, na njegovu pamet, tijem ubistvima sva zločinstva u dubinu tajnosti zatrpao – piše "Glas Crnogorca" – Sava je mislio da je zanavijek osiguran i da je svakom ubistvu tragove utro, ali se njegova strast, ubijati, još više rasplamtjela, samo s više smotrenosti nego što je propraćenih pet ubistava učinio…"
On će, nedugo potom, u Risnu upoznati Milutina, dvadesetogodišnjeg sina Doba Popovića iz Cuca, iz sela Lipa, koji je trbuhom za kruhom dolutao u primorje. Uvjeren da on ima para, namamio ga je pričom o bogatom plijenu stoke koji bi mogli ostvariti u Grahovu i okolini i u zgodnoj prilici ga usmrtio i, "ne našavši pri njemu ni solda", bacio ga u jamu. Sjutradan se vratio u Risan, našao drugo momče, Milutinovog rođaka Vuka, sina Ilije Popovića iz Cuca, takođe iz sela Lipa, i na isti način ga usmrtio i bacio u istu jamu…
Кad je konačno otkriven i uhapšen, kako piše "Glas Crnogorca", na pitanja je "odgovarao kratko, ne upotrebljujući nikakvih riječi sebe u obranu. Svu seriju ubistava ispričao je bez zatezanja, a istinito. Otkad je u tamnici, umjesto da se opazi opadanje na njegovom tijelu, on je debljao, dugo spavao, slatko io i pio. To su znaci da su zločinstva utrla u njem svaku klicu savjesti. Čudo je samo to da ga strah od smrti nije sušio, a poznato je da u ratovima nije valjao ništa…
U statistici kriminalnih djela – zaključuje izvještač "Glasa Crnogorca" – nije se ovakvog zločinca pojavljalo u našoj zemlji, stoga Veliki Sud, prema izvanrednosti zločina, bez ikakvih olakšica osuđuje Savu Jovanova Vujačića iz Draškorice da bude obješen."
