Predstavnici prosvjetnih radnika koji zbog posla putuju u druga mjesta juče su upoznali novu ministarku prosvjete, nauke i inovacija Anđelu Jakšić Stojanović sa dugogodišnjim problemom plaćanja prevoza iz sopstvenog džepa, koji njihove kolege u regionu nemaju jer im je prevoz plaćen. Oni traže vraćanje člana 16 opšteg kolektivnog ugovora, koji je, kako su podsjetili, dekretom 2005. godine ukinuo tadašnji ministar prosvjete Slobodan Backović, a po kome je poslodavac bio dužan da plaća troškove prevoza do mjesta rada i boravka. Od tada iz sopstvenog džepa plaćaju putovanja do škola po Crnoj Gori.

Nastavnik i predsjednik NVO "Prosvjetni putnici" Mitar Magovčević kazao je za "Dan" nakon sastanka da su novu ministarku upoznali sa svojim problemima, kao i šta su do sada bezuspješno preduzimali da ih riješe.

Po njihovim podacima, troškove prevoza u međugradskom saobraćaju plaća oko 600 nastavnika, a Magovčević najavljuje da će ove podatke ažurirati jer vjeruju da je taj broj trenutno veći. Upitan koliko nastavnici mjesečno izdvajaju za ove troškove, Magovčević je rekao da su iznosi različiti i da se kreću od 100 do 250 eura. Za sve ove godine, jedan nastavnik koji je putovao platio je prevoz između 18.000 i 45.000 eura.

– Novu ministarku smo informisali o svemu. Nastavak razgovora očekujemo za desetak dana. Upoznali smo je i sa tim da je bivši ministar prosvjete Miomir Vojinović po stupanju na funkciju obećao da će ovaj problem biti riješen. To je čak ponovio i pred potpisivanje novog granskog kolektivnog ugovora, kojim je samo potvrdio Backovićevu odluku zbog koje smo ostali bez troškova prevoza – ističe Magovčević.

Po njegovim riječima, crnogorski nastavnici jedini u regionu plaćaju troškove prevoza, i to duže od 18 godina, a sredstvima koja su dali za to mogli su da otplaćuju stanove.

– Primjera radi, u Srbiji nastavnici imaju platne kartice za prevoz. U Hrvatskoj se prevoz plaća po pređenom kilometru, a u BiH do 50 kilometara, i tako dalje. Dakle, u svakoj državi regiona poslodavac snosi troškove prevoza na različite načine. Mi smo to plaćali iz sopstvenog džepa i za 18 godina stan smo mogli otplatiti – naglasio je Magovčević.

Odgovarajući na pitanje zbog čega više stotina prosvjetara mora da putuje do posla, on objašnjava da nemaju posla u mjestima boravka, a najčešće normu časova moraju da dopunjavaju u drugim gradovima ili da putuju do udaljenih sela.

– Časove dobijaju politički podobni, zbog čega tražimo jasne kriterijume za zapošljavanje, odnosno sporazumno premještanje – kazao je Magovčević.

Upitan ko najčešće putuje, on kaže da su to vaspitačice i nastavnici razredne nastave (učitelji), te nastavnici koji predaju maternji jezik i drugi.