Pravo je porodica da znaju sudbinu svojih najbližih koji se vode kao nestali, a rasvijetljavanje sudbine nestalih lica predstavlja obavezu prema žrtvama, njihovim porodicama i čitavom društvu, poručeno je danas sa konferencije za medije Udruženja porodica nestalih, kidnapovanih i ubijenih lica „Crveni božur“ i Centra za građansko obrazovanje.

Tamara Milaš, koordinatorka programa Ljudska prava u CGO-u, kazala je “da je potrebno da vlade post-jugoslovenskih zemalja pokrenu zajedničku akciju rješavanja sudbine 11048 osoba vezi sa ratovima na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore, a da vladine komisije prestanu da istupaju kao glasnogovornici interesa partija na vlasti, te da se prema svim žrtvama odnose jednako važno i u interesu porodica i javnosti da znaju sudbinu nestalih.” 

Još nije poznata sudbina 1968 lica sa prostora Hrvatske, 7371 sa prostora BiH, i 1630 lica sa Kosova.

FOTO- CGO

- Ponovo upućujemo apel nadležnim institucijama u Crnoj Gori, da proaktivnije rade na otkrivanju sudbine 51 lica, koje se iz Crne Gore vodi kao nestalo, kao i 28 državljana Republike Kosovo, čije porodice žive u Crnoj Gori- rekla je Milaš.

Ljubiša Filipović, predsjednik Udruženja porodica nestalih, kidnapovanih i ubijenih lica „Crveni Božur“, naglasio je da “problem nestalih lica nije politički, već je to problem ljudski i čovječnosti. Porodice žrtava traže samo ona prava zagarantovana konvencijama - pravo da znaju sudbine svojih najmilijih.”

Filipović apostrofira i egzistencijalne probleme sa kojim se susrijeću porodice nestalih lica.

- Porodice žrtava izabrale su svoju sudbinu, a naša sudbina je Crna Gora. Krajnje je vrijeme da država Crna Gora nađe mogućnosti da pomogne ovim porodicama da dođu do krova nad glavom. Pozivamo sve državne institucije da se to pitanje konačno počne rješavati, jer u suprotnom će porodice biti prisiljene da sa fotografijama svojih najmilijih stanu ispred Skupštine sve do odgovora nadležnih organa- naveo je on.

Darka Džabasan, sekretarka Komsije za nestala lica smatra da “dinamika rješavanja sudbine nestalih lica u regionu nije zadovoljavajuća, a posebno zabrinjava činjenica da i dalje 4.000 neidentifikovanih tijela stoji u mrtvačnicama širom regiona, za koja se ne može precizno utvrditi identitet.”