Cvijeće su položili na njegov grob i učenici osnovne škole "Boško Buha"zajedno sa profesorima i nastavnicima.
Nakon polaganja cvijeća sve prisutne delegacije nadahnutim govorom pozdravio je domaćin ovog skupa, Milutin Jakšić, član Upravnog Odbora OBNOR-a 1941 – 1945 Pljevlja.
Milan Lucic iz Prijepolja, pozdravio je skup i predstavio brošuru o Bošku Buhi.
Nakon toga prisutnima se obratio Radojica Radojević, predsjednik SOBNOR-a Crne Gore.
- Srdačno želim pozdraviti sve prisutne delegacije ovog slobodarskog skupa. Danas smo tradicionalno na ovom časnom mjestu da zajedno obilježimo ovaj bolni dan 27. septembar 1943. godine, kada je u sedamnaestoj godini narodni heroj Boško Buha poginuo, nedaleko od sela Jabuke, izmedju Pljevalja i Prijepolja, ubivši prethodno nekoliko neprijateljskih vojnika, koji su ga dočekali u zasjedi kada se vraćao s omladinske konferencije. Vjerovatno najčuveniji partizanski bombaš rođen je 1926. godine u slavonskom selu Gradina kod Virovitice. Nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, Buha dolazi u Mačvu i stupa u Mačvanski partizanski bataljon. Kao jedan od najmlađih i najmanjih boraca bio je omiljen i poznat u odredu. Hrabar, sposoban i odlučan da se dokaže, Boško Buha posle formiranja Druge proleterske brigade, ulazi kao borac u sastav njenog 4. bataljona. Istakao se kao jedan od najveštijih bombaša u nizu borbi na Gatu, Kozari, Tarčinu, Kupresu, Jajcu, Livnu i drugim mestima gde se borila njegova proleterska brigada. I u kasnijim borbama Druge proleterske divizije na Neretvi i Sutjestci, Buha je ispoljio veliku hrabrost. Posle mjesec dana odmaranja, 20. avgusta 1943. Druga proleterska divizija se po naređenju Vrhovnog štaba prebacila iz istočne Bosne u dolinu Drine i odatle krenula ka Sandžaku i Crnoj Gori - istakao je, između ostalog, Radojević.
Kako je dalje naveo, nakon oslobođenja Pljevalja, dok je Štab brigade pripremao napad na Prijepolje, mnogi borci Druge proleterske brigade su postali politički radnici na oslobođenoj teritoriji uključujući i Buhu koji je dolazio na skupove građana, a najviše na skupove omladine i pričao o svojim bombaškim iskustvima. Nakon oslobođenja Prijepolja, Boško Buha je sa doktorkom Sašom Božović i komandirom brigadne bolnice Bogdanom Radanom krenuo kamionom iz Pljevalja za Prijepolje po sanitetski material. U blizini sela Jabuka, koje se nalazi na polovini puta između Pljevalja i Prijepolja, kamion u kome su bili naišao je na neprijateljsku zasjedu. Buha i Radan su poginuli a doktorka je zarobljena.
- Nakon dobijanja vijesti o zasjedi Četvrti užički bataljon je pošao u napad i oslobodio doktorku Božović a tijela Boška Buhe i Bogdana Radana su prenijeli u Pljevlja gde su i sahranjeni. Krajem septembra 1943. na groblju ovdje na Varoši okupilo se cjelokupno stanovništvo Pljevalja. Uz počasnu stražu svojih drugova, dječaka, bombaša, sahranjen je Boško Buha. Tada su mu saborci i Pljevljaci odali sve počasti. Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine, povodom desetogodišnjice Jugoslovenske narodne armije. Danas živimo u vremenu kada pojedinci i grupe pokušavaju negirati lik i djela drugova i drugarica učesnika NOR-a i revolucije, a time i negiraju našu slavnu antifašističku prošlost. Mi potomci časnih slobodarskih partizana i antifašista, sa ovog svetog i uzvišenog mjesta poručujemo, energično i oštro ćemo se suprostaviti svim onim grupama i pojedincima koji negiraju našu NOB-u, a veličaju, fašizam to najveće zlo čovječanstva i onima koje hoće mijenjanje i falcifikovanje istorije i vraćanja neonacizma na istorijsku scenu. Neka vječno žive na naseg Boška, i neka vječno žive sjećanja na našu slanu NOB-u - zaključio je Radojević.
