Ali zato i te kako prioritetno odlučuju kada treba povećati primanja funkcionera, izvdajanja za političke partije, isplatiti zimnice čija je zakonitost upitna, obezbijediti dodatne privilegije poslanicima i drugim nosicima vlasti u državi, kupiti nova službena vozila...
To potvrđuje i izvještaj Ministarstva finansija objavljen početkom godine, u kojem se konstatuje da država političkim partijama duguje oko 4,5 miliona eura po osnovu uvećanja izdvajanja za njih od sredine prošle godine. Najavili su da će dug po osnovu uvećanja izdvajanja za partije isplatiti ove godine.
– Zakonom o budžetu za 2025. godinu i Zakonom o izmjenama Zakona o budžetu za finansiranje redovnog rada političkih subjekata u Skupštini opredijeljena su sredstva u ukupnom iznosu od 7.558.167,42 eura. Nakon donošenja novog Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, koji je stupio na snagu 29. jula 2025. godine, procenat izdvajanja sredstava povećan je sa 0,5 odsto na 0,8 odsto tekućeg budžeta, čime je ukupna potreba za 2025. godinu povećana na 12.001.037,19 eura. Budući da povećanje nije bilo planirano važećim Zakonom o budžetu, u budžetu nijesu bila raspoloživa sredstva za isplatu mjesečnog iznosa za decembar u visini od 4.442.869,95 eura, što je prouzrokovalo evidentiranje navedenih neizmirenih obaveza – navodi se u informaciji Ministarstva finansija
Predsjednica Fondacije Banka hrane Marina Medojević u razgovoru za "Dan" kaže da su nosiocima zakonodavne i izvršne vlasti, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, puna usta priče o dostojanstvenom životu svih građana i njihovim naporima da se to ostvari.
– Ja bih rekla da su njihovi stvarni prioriteti veoma diskutabilni. Kada se odlučuje o izdvajanjima za partije, bonusima na plate, povećanju nadoknada po raznim osnovama, među predstavnicima vlasti i opozicije nema nikakvog spora. Svi uredno glasaju za popunjavanje svojih i partijskih džepova, što se ne može reći kada su u pitanju najugroženiji. Na talasu političkih promjena, mnogo se pričalo da će novac biti usmjeren ka onima koji žive ispod granice ljudskog dostojanstva. Pominjala se prodaja "majbaha" i usmjeravanje tog novca ka onima kojima je pomoć najpotrebnija. Pominjala se i dostava namirnica najugroženijima na kućnu adresu, povećanje socijalnih davanja i još mnogo toga – podsjeća Medojević.
Međutim, kako je ukazala, socijalna pomoć – materijalno obezbjeđenje porodice (MOP) – i dalje je, jednako kao i u vrijeme DPS-a, na nivou poniženja i kreće se od 90 do 180 eura, a kriterijumi da se ostvari pravo na jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima ostali su su rigorozni.
– Za siromašne nema zimnice kao za zaposlene na teret budžeta, nema svečanih ručkova, niti raznih privilegija koje koriste funkcioneri jednako kao i oni koji su prije njih 30 godina bili na vlasti. Umnožava se broj resora u Vladi, nekontrolisano se zapošljavaju podobni. Za sve to treba novac, i to ne mali. Siromašni su u toj priči suvišni i o njima se govori samo u službi pi-ara, povodom nekih međunarodnih datuma ili kada se bliže izbori. U Crnoj Gori je važeće pravo prečeg. Naravno, oni koji odlučuju sebi su preči, a sirotinja je na margini. Pokušava se nametnuti teza da svi koji žele mogu da rade, pri čemu se ne vodi računa o tome da li su nekom mala djeca kod kuće, ima li uslova da roditelji rade kada su djeca bolesna, pa ne mogu u vrtić, ili nemaju novca da plate produženi boravak u školi. Koliko je onih kojima doktori zabranjuju rad iz opravdanih razloga, a moraju raditi bilo šta da plate račune. Koliko starih živi bez ikakvih primanja. Ne vodi se računa o tome kako će siromašni platiti kiriju, jer od MOP je to nemoguće. Šta je sa izgradnjom socijalnih stanova? Ne onih za prodaju, već za korišćenje od strane građana u stanju nužde. Vidimo da za plaćanje stanova i dnevnica onih koji su na funkciji van mjesta stanovanja ne fali novca. Tu nema problema ni sa dnevnicama, skupim putovanjima iz budžetskih sredstava... Sirotinja ima percepciju da je nebitna i da niko od onih koji odlučuju ne misli o njoj – ističe Medojević.
Prema ocjeni Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu, na vrhu prioriteta svake partitokratske države nalazi se partija, pa zato ne čudi što se za stranke izdvajaju dodatni milioni.
– Imati partiju u Crnoj Gori koja dobija novac iz državnog ili lokalnih budžeta praktično je kao imati biznis, pa se partije pojavljuju kao unosan poslodavac. Ovakvo stanje traje decenijama i predstavnici partija – jedanako onih koje vladaju i onih koje su opozicija – jednostavno ne žele da stave tačku na to, jer im je svima dobro. Ne treba biti optimista da će i ulazak u EU značajnije promijeniti ove stvari. Na drugoj strani, trpe socijalno ugroženi građani, koji su u ovoj zemlji uvijek bili negdje na dnu prioriteta svake vlade. Mnogi socijalno ugroženi građani tokom godina su praktično postali nevidljivi članovi naše društvene zajednice – kazala je Mrdović za "Dan".
Ukazuje da u partitokratskoj zemlji, koja je, osim partija, stvorila i tajkune, monopoliste i karteliste, najgore prolaze najugroženiji, a milioni eura iz budžeta prelivaju se ka partijama i privilegovanima.
– Mi smo samo na papiru država socijalne pravde. Za sve druge ima i može se pronaći novac, a za socijalno ugrožene uvijek ostane najmanje (najsitnije) – zaključuje Mrdović.
