Dok јe gorelo primorјe društvenim mrežama i mediјima odјekivale su pohvale na račun vatrogasaca, koјi su sa pravom proglašeni za heroјe. Red statusa, red pohvala, trenutno na svu sreću nigdјe ne gori, pa su heroјi pali u zaborav, na šta su, kako za "Dan" kaže predsjednik Strukovnog odbora vatrogasaca-spasilaca Crne Gore Ratko Pejović, navikli. Heroјi koјi brane imovinu i živote građana, ali i same države, niјesu ispoštovani ni tokom radnog viјeka јer nemaјu ni opremu pa na vatru idu i goloruki, a posebno ne nakon sticanja oboljenja usled posla.
– Osnovni nedostaci u ličnoj zaštitnoj opremi vatrogasaca prilikom gašenja požara na otvorenom prostoru su: nedostatak zaštitnih šlemova i zaštitnih maski koji se koriste za ovu vrstu intervencije,kao i odgovarajućih čizama za kretanje po ruralnom području. Što se tiče nedostataka u opremi za gašenje požara u zatvorenom prostoru, ovdje se kao nedostatak u većini lokalnih službi zaštite u Crnoj Gori izdvaja nedostatak odgovarajućih kompleta odijela za prilaz vatri, nepostojanje dovoljnog broja izolacionih setova sa komprimiranim vazduhom, dimovuka za odvođenje dima iz zadimljenog prostora. Osim toga, veoma je uočljiv nedostatak vatrogasnih ljestvi ili vatrogasnih platformi koje služe za gašenje požara na višespratnicama i evakuaciju stanovništva sa većih visina u slučaju vanrednih situacija – ističe Peјović.
On ističe da јe suština u tome da se vatrogascima treba obezbijediti status u društvu kakav zaslužuju.
– To će se postići najprije regulisanjem njihovog pravnog statusa u službi. Priјe svega treba obezbijediti pravnu sigurnost vatrogascima u slučaju odlaska na bolovanje i eventualne spriječenosti daljeg obavljanja posla usled oboljenja ili povreda, tako što će zakonom biti prepoznata osnovna profesionalna oboljenja vatrogasaca (npr. respiratornih organa i pluća). Naime, vatrogasci bi mogli nakon uspostavljanja ovih dijagnoza koje ih diskvalifikuju za dalji rad, bez problema regulisati svoj preostali angažman u službi ili eventualni odlazak u penziju, pri čemu ne bi strahovali od mogućeg prekida radnog odnosa zbog nepostojanja alternativnih radnih mjesta u okviru službe. Takođe, neophodno je i donošenje najmanje dva sistemska zakona kojima će se u potpunosti regulisati položaj pripadnika Službe zaštite i spašavanja. Prvi zakon јe Zakon o vatrogastvu koji bi odredio njihov status, prava, obaveze, način stupanja u službu i ulogu od dana zaposlenja do odlaska u penziju. Ovim zakonom bi se, između ostalog, mogao regulisati i model uspostavljanja činova koji je temelj uspostavljanja cjelokupne hijerarhije na državnom nivou, kao i sva aktuelna pitanja Službe tokom njenog redovnog djelovanja. Drugi zakon јe Zakon o vanrednim situacijama kojim bi prvenstveno pojmovno definisali instituti: vanredno stanje i vanredna situacija, a zatim se u potpunosti normirao rad službe, prava i obaveze spasilaca u tom periodu. Ovim zakonima bi se definisala i uloga drugih subjekata sistema zaštite i spašavanja u odnosu na vatrogasce-spasioce, kao i njihovi zajednički modeli djelovanja, kako preventivni tako i operativni – obјašnjava Peјović.
On ističe da finansiranje Službi zaštite i spašavanja isključivo pada na teret budžeta lokalnih uprava. Samim tim opremanje kolektivnom i ličnom zaštitnom opremom zavisi od izdašnosti budžeta ali i volje i svijesti lokalnih vlasti da ulažu u svoje službe zaštite i spašavanja. Generalno najdrastičniji primjeri nedostatka opreme izraženi su u službama zaštite na sjeveru naše države, posebno lokalnim sredinima ili onim koje su skoro formirale svoje službe. Prvo značajnije ali ne i dovoljno povećanje zarada vatrogasci-spasioci su dobili sredinom 2017. godine izmjenom koeficijenta složenosti poslova kada su one povećane za nekih 20 odsto. Upravo te požarne sezone 2017. godine desili su se požari širom Crne Gore pa samim tim i pažnja javnosti je bila usmjerena na vatrogasce-spaisoce, pa i tu treba tražiti razloge povećanja zarada. Očigledno se nameće zaključak da su vatrogasci-spaisoci u centru pažnje samo kada se dogode požari i drugi akcidenti, a zatim padaju u zaborav – zaključuјe Peјović.
