Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je da su Centar za socijalni rad Podgorica i Tuzi, kao i Ministarstvo socijalnog staranja, prekršili prava i doveli u pravnu nesigurnost Podgoričanina koji od 2015. godine pokušava da ostvari pravo na njegu i pomoć koje mjesečno iznosi svega 65.35 eura. Utvrđeno je da se građanin, sa oštećenjem sluha od 100 i 80 odsto, od 2015. godine obraćao za ostvarivanje prava, te da su ministarstvo i centar donijeli osam odluka kojima su odbili da mu daju pomoći, ali svaki taj akt je osporio Upravni sud i četiri puta donio presudu u korist oštećenog građanina, ali ni to nije pomoglo. Zbog toga je ombudsman dao preporuku da u budućim sličnim slučajevima, shodno odredbama Zakona o upravnom sporu, Upravni sud sam riješi upravnu stvar, kako bi se izbjeglo višestruko vraćanje istog predmeta.

– Na osnovu ispitnog postupka Zaštitnik je utvrdio da je podnosiocu pritužbe povrijeđeno pravo na pravično i zakonito kao i efikasno postupanje – pravo na suđenje u razumnom roku, kao jedno od segmenata prava na pravično suđenje zagarantovano čl. 32 Ustava Crne Gore i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Navedenim (ne)postupanjem onemogućeno mu je da ostvari pravo iz socijalne i dječje zaštite. Naime, zahtjev za ostvarivanje prava na njegu i pomoć drugog lica – koje je pravo u okviru socijalne i dječje zaštite, podnosilac pritužbe podnio je 9. septembra 2015. godine, prije šest i po godina. Nadležni prvostepeni organ – Centar za socijalni rad Podgorica odbio je zahtjev kao neosnovan, na osnovu nalaza i mišljenja Prvostepene socijalno ljekarske komisije. Takođe, Centar je još tri puta na istovjetan način odlučivao o njegovom pravu, imajući u vidu da je predmet vraćan od strane Upravnog suda – navodi se u mišljenju koje je potpisala zamjenica Ombudsaman, Snežana Mijušković.

Osim toga Centru za socijalni rad je izdato upozorenje, da nastavljanje sa dosadašnjom praksom nepostupanja po ukazivanjima Upravnog suda, što rezultira višestrukim vraćanjima istih predmeta te nerazumno dugim trajanjem postupaka, može imati za posljedicu vođenje postupaka u kojima bi se razmatrala odgovornost Crne Gore, kao i državnih službenika, odnosno namještenika i sljedstveno tome, obavezu naknade štete po opštim pravilima o njenoj naknadi, a sve shodno zakonima o državnim službenicima i namještenicima i o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.

U mišljenju se zapaža da je kod odlučivanja u sporu podnosioca pritužbe, ukupno donijeto 12 odluka – upravni organi osam i Upravni sud četiri. U konkretnom slučaju zapaženo je ponovno preispitivanje jednog istog predmeta, nakon vraćanja na ponovno odlučivanje, a ta činjenica može sama po sebi otkrivati ozbiljne nedostatke pravnog sistema države.

– Zaštitnik zapaža da Upravni sud u četiri presude koje je donio rješavajući upravni spor, ističe da se osporena odluka(e) zasnivaju na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da ni prvostepena ni drugostepena ljekarska komisija nijesu imale u vidu činjenicu da je podnosiocu dijagnostifikovana bolest epilepsija, od koje uz još osam bolesti podnosilac boluje i koja prema pravilniku predstavlja medicinsku indikaciju za ostvarivanje predmetnog prava. Takođe kod podnosioca pritužbe je dijagnostifikovano i oštećenje sluha 100 odsto na jednom i 80 odsto na drugom uhu (o čemu postoji izvještaj ljekara specijaliste) u odnosu na koje, navode, niti organi ni ljekarske komisije, nijesu dali izjašnjenja – navodi se u mišljenju.