Nedovoljna komunikacija ljekara i roditelja razlog je nepovjerenje u vakcinaciju djece u Crnoj Gori, ocijenila je epidemiološkinja Instituta za javno zdravlje (IJZ) Milena Popović Samardžić, koja nije za pristup nametanja stava već razgovora i edukacije.
“Ne da im nametnemo stav, ne da razgovaramo na način - ti moraš to da uradiš, inače ćeš biti kaženjen. Dakle, to nije pristup. Mislim da najbolji i najpošteniji pristup edukacija”, rekla je Popović-Samardžić u intervjuu Roditelji pitaju, koji zajedno realizuju udruženje Roditelji i agencija MINA u saradnji sa UNICEF-om, i uz podršku EU.
Ona je kazala da i pored jakog uticaja antivakcinalnih stavova koji doprinose konfuziji, analize pokazuju da roditelji u najvećem procentu vjeruju ljekaru i zdravstvenom radniku.
“Ne bih rekla da uspijevaju još da obeshrabre roditelje da vakcinišu svoje dijete, zato što se nakon određenog perioda sustižu polako zacrtani brojevi, još ne u procentu kojem želimo, preko 90 ili 95 odsto”, dodala je Popović Samardžić.
Trend koji pokazuje da se obuhvat mijenja s godinama, pa sa 14 odsto raste na 68 do 75 odsto kada djeca budu u 6. Ili 8. godini pokazuje da, osim da roditelji ipak vakcinišu djecu i to da ljekari ne uspijevaju da iskomuniciraju sa njima što treba u određenim periodima.
“Vi vidite da oni ne odbijaju. Oni da odbijaju, odbili bi i u toj šestoj, sedmoj godini. Dakle, očigledno da mi nismo uspjeli, da tu ima definitivno i naše odgovornosti, da dođemo do svih tih ljudi i da kažemo sve ono što je za njih važno za donošenje odluke”, dodaje ona.
Ukazuje da se u strategijama raznih država, koji se odnose na programe vakcinacije i komunikacije izdvaja rečenica koja kaže “morate da otkrijete izvor nepovjerenja”.
“Znači, da biste doveli do reformi i do željenih rezultata kada je u pitanju proces vakcinacije, morate otkriti šta su izvori nepovjerenja, gdje sve počinje. Znači da mi nedovoljno, to je opet ono što sam rekla, pričamo sa roditeljima”, smatra Popović Samardžić.
Ona je svjesna da je edukacija roditelja i građana najteži pristup, jer zahtijeva vrijeme i spor je proces ali kada se jednom izgradi znanje se prenosi sa generacije na generaciju. Da je to moguće dokazuju, kako navodi i primjeri zemalja koje imaju jako visoke obuhvate vakcinacije, a ona u njima nije obavezna.
“Taj pristup zahtijeva konstantno angažovanje i ozbiljno povjerenje. A da biste izgradili povjerenje, morate imati jedan autoritet, zračiti iskrenošću, znanjem, da ljudi vide da ste vi zaista pročitali jednu i drugu stranu, uporedili i da im dajete informacije nepristrasno, ne iz svog ubjeđenja”, navela je Popović Samardžić.
Ona je naglasila da odnos povjerenja mora da postoji i da ga je moguće izgraditi, a primjer za to su države koje imaju jako visoke obuhvate vakcinacije.
Popović Samardžić je rekla da su ljudi iz tih država jednostavno vrlo edukovani i osviješćeni po pitanju vakcinacije, dok sa ljudima u Crnoj Gori mora da se radi na tome.
Moram da objasnim i rizike i tok bolesti. Vidite da smo mi negdje tu propustili ono što su uradile uređene države. Na zdravstvenom obrazovanju mora da se radi”, rekla je Popović Samardžić.
U današnje vrijeme, informacije su nikad dostupnije, kako kaže, a nikad nije bilo manje povjerenja.
“Kad pođete od te činjenice da je jako teško graditi povjerenje sa ijednom institucijom, onda se to apsolutno preliva i na nas”, istakla je Popović Samardžić i dodala da, ukoliko je nizak nivou povjerenja u Vladu, njene odluke i planove, onda takvo jedno nepovjerenje će se vrlo osjetiti i preliti na druge oblasti.
Ona je, govoreći o antivakcinalnim pokretima, kazala da su stari koliko i sama vakcinacija, a da su njihove vođe najčešće bili ljekari.
“To nije ništa novo. Imate toliko priča o neuspjesima tih antivakcinalnih pokreta koje su države, koje mi vidimo kao uređene, prevazišle, a u kojima su oni bili najuticajniji u vrijeme kad su nastajali”, navela je Popović Samadržić i dodala da su to Velika Britanija, Kanada, Sjedinjene Države, Švedska.
Kako je rekla, oduvijek je bilo ljekara koji su govorili protiv vakcina, ali se kroz istoriju vidjelo da je period u kojem su ti ljekari bili influentni bio praćen ozbiljnim oboljevanjem, pa su te velike države učile na tome.
“Ono što je zadatak svih nas je da apelujemo na građane da ne učimo na taj način”, rekla je Popović Samardžić.
Govoreći o broju pedijatara u Crnoj Gori, Popović Samardžić je navela da po preporukama i smjernicama ukupno gledano postoji dovoljan broj pedijatara, ali da je problem u načinu na koji su raspoređeni u zdravstvenom sistemu.
Kako je rekla, postoji koncentracija pedijatara u pojedinim djelovima na tercijalnom i sekundarnom nivou.
“Imamo sve više i prisutan trend da nam ljekari odlaze u privatni sektor tamo gdje bolnice ne obezbjeđuju uslove, a ta priča se više sad ne odnosi na zarade, koliko na uslove rade”, rekla je Popović Samardžić.
Prema njenim riječima, pedijatri koji su se odlučili za napuštanje javnog zdravstvenog sistema, to su odlučili zbog osjećaja neregulisanosti, nesigurnosti na radnom mjestu, tako da kad se problem desi nemaju osjećaj da su dio te institucije i prepušteni su sebi.
Popović Samardžič je ocijenila da ta strategija i pristup treba da budu promijenjeni I da brigu o populaciji o malo većoj djeci treba da preuzmu porodični ljekari.
“To je bila ideja, to je bila zamisao koja nije do kraja realizovana i mislim da bi realizacija tog projekta, do kraja i suštinski kako je zamišljena, pomogla pedijatrima na primarnom nivou u domovima zdravlja da se bave bebama, djecom koja su zaista manjeg uzrasta, do školskog uzrasta”, naglasila je Popović Samardžić.
Ona je istakla da bi postoji deficit i izbranih ljekara i da bi na tome moralo da se radi.
Taj posao je u Crnoj Gori, prema riječima Popović Samardžić, definitivno težak, s obzirom na način na koji se radi i na slabu opremljenost ambulanti u komija izabrani/porodični ljekari rade.
Ona je navela da je sistem u Crnoj Gori postavljen tako da je fokusiran na liječenje i usmjeravanje na druge ljekare, na tercijalni nivo – u bolnice i Klinički centar, gdje se onda dešava zastoj.
“Ljekari na primarnom nivou naravno osjećaju frustraciju zato što ne rade svoj posao, vide da rade više sa papirima nego što rade sa pacijentima”, rekla je Popović Samardžić.
Kako je kazala, uporno čekaju suštinske reforme o zdravstvenom sistemu koje će podrazumijevati optimalno korišćenje, ali i razvijanje primarne zdravstvene zaštite i preventive.
“Svuda u svijetu, u najbogatijim državama, naglasak je na primarnoj zdravstvenoj zaštiti i na preventivnoj medicini, a ne na liječenju, koje je vrlo skupo, dok smo mi zemlja koja je jako fokusirana na liječenje”, istakla je Popović Samardžić.
Ona je kazala da je godišnji budžet za zdravstvo preko 400 miliona EUR, a da je za preventive izdvojeno svega 400 hiljada.
“To vam objašnjava apsolutno sve. Mi smo fokusirani na kupovinu opreme, na liječenje, nabavku skupih ljekova, a ne na sprečavanje razvoja bolesti”, rekla je Popović Samardžić i naglasila da te uređene države izdvajaju i deset ili 20 odsto svog budžeta za tu namjenu.
Ona je kazala da Crna Gora nije uradila ozbiljne analize koje će donijeti kvalitetne podatke na osnovu kojih će biti izrađena i strategija za razvoj zdravstva “koja je sad izrađena, a koja je jedan debakl samim tim, zato što ne proizilazi iz kvalitetnih podataka”.
“Tamo je sve paušalno i više proforme da se štrikira, evo mi smo to napravili. I sama činjenica da je javna rasprava započeta 20. avgusta i završena 10. septembra, to je pokazalo volju za nekim širim konsenzusom za prikupljanjem podataka”, kazala je Popović Samardžić.