Gore i valovito more, često ćete čuti strance da baš tim riječima opisuju Crnu Goru.
Malo je zemalja na ovom svjetskom šaru koje na tako maloj teritoriji spajaju strme planinske vrhove i mediteranski pitome obale i i suncem okupane plaže.
Sa jedne strane vilovite jele koje škripe pod sniježnim nanosima, a sa druge plaže i sunce... i to u sred zime.
Baš o tome, o toj ljepoti, govori ova objava na Instagram profilu Podgoričkog vremeplova.
I dok gledate ove snimke iz sjećanja naviru riječi velikog pisca, nobelovca Džordža Bernarda Šoa, koji je 1929. godine u junu boravio u Crnoj Gori.
Prilikom posjete Lovćenu, na Njegoševom grobu, zadivljen ljepotom koju je vidio sa Lovćena, uskliknuo je:
- Da li sam u raju ili sam na mjesecu!?
Kada se vratio u London nekom je rekao da je Crna Gora, gledano s Lovćena, kao veliko kameno more.
Pričao je veliki irski romansijer, dramski pisac, novinar i književni i pozorišni kritičar da ne bi znao što mu se više sviđa u Crnoj Gori - da li put do Kotora ili onaj uz Lovćen.
I baš je takva Crna Gora, neočekivano lijepa, živopisna.