– To je koruptivna, klijentelistička logika u kojoj će vlast na različitim koordinatama sistema i u različitim vremenima pokazivati snagu ne efikasnošću i neselktivnošću, već time što ima moć da suspenduje primjenu zakona kad joj odgovara. Ujedno, ispustili smo prilike da napravimo odlučan otklon od ranije prakse za čiju je promjenu dobijena podrška na izborima, izjavio je Perić.
Poručuje da je, inače, nastavak ohrabrenja za takvo stanje dolazio "odozgo".
– Vlast je išla toliko daleko da sama postavlja temelje nepravde, donoseći čak i diskriminatorne zakone. Prisjetimo se uvale Valdanos kad je ranijim vlasnicima posebnim zakonom vraćeno zemljište, ali samo njima. Da je bilo ideje da je pravda neselektivna, takav zakon bi bio donesen za sve u Crnoj Gori, a desilo se da samo nekoliko kilometara dalje ljudi koji su ostali bez zemlje po istom osnovu, trpe sada novi sloj nepravde ovakvim selektivinim ponašanjem. I kada je logika zakona takva, šta očekivati u primjerni, osim ovo što gledamo: potpuni trijumf klijentelizma i korupcije, koja dakle počinje namjerom zakonodavca, a završava se time što se neko uvodi preko reda da obavi neku administrativnu stvar, a da za to ne postoji nikakva opravdanost, recimo u nečijoj bolesti ili stvarnoj hitnoj potrebi. Sjetimo se potom da smo tokom prethodnog režima bili u situaciji da imamo Zakon o socijalnom stanovanju koji jasno propisuje da država treba da pomaže prvo onima koji na tržištu najteže mogu zadovoljiti potrebu za stanom, dok je tadašnja vlada odlukom omogućila dodjele stanova onim od sistema najprivilegovanijim kupujući tako njihovu lojalnost. Dakle, ideja o ovakvom građenju sistema je preživjela i teško je razlikovati ko je koju `inovaciju` ugradio kako bi sistem prilagodio sebi, a ne opštem dobru, istakao je Perić.
Vladavina prava je, dodaje Srđan Perić, postala sintagma za fasadu iza koje se skriva iskvaren politički sistem koji počiva na praksi dvostrukih standarda.
– Na ovaj način se sama ideja jednakopravnosti i jednakog postupnja prema izvršiocima prekršaja ili krivičnih djela deformiše. Problem je dubok, traje decenijama i samo se `nadograđuje`, da bi se to mijenjalo prvo moramo priznati problem, potom afirmisati i simbolički nagrađivati one koji čuvaju neselektivnu primjenu zakona. Prečica nema, kada počnemo da pravimo nedvosmislene korake u tom prvacu, stvari će se mijenjati i otvoriće se potencijal zajednice. Do tada ona će biti zarobljena klijentelizmom i korupcijom, a što ne reći i organizovanim kriminalom sofisticiranijeg karaktera, upozorio je Perić.
Građanski aktivista Aleksandar Dragićević za "Dan" navodi da obični građani u Crnoj Gori ne mogu izbjeći izvršitelja niti kazne – od najbanalnijih do najozbiljnijih situacija.
– Međutim, funkcioneri u našoj zemlji gotovo uvijek pronađu način da se iz svega izvuku. Ne govorim tu samo o privatnim propustima. Imali smo, u periodu iza nas, brojne primjere gdje su službena vozila uništavana od strane funkcionera pod dejstvom alkohola, gdje je dolazilo do zloupotrebe budžetskih sredstava, neracionalnog trošenja i kupovine na teret građana.
Posebno zabrinjava to što su, naročito u posljednjih pet godina, mnogi funkcioneri shvatili da ih štiti svojevrsni kolektivni imunitet – posebno kada je riječ o odlukama koje se donose u Skupštini i Vladi. Tako, recimo, niko ne snosi odgovornost za usvajanje zakona koji je, poput Zakona o šumama, Crnu Goru doveo u blokadu gotovo godinu dana i koštao građane desetine miliona eura izgubljenog novca. Isto važi i za sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kojim je predviđeno da država obezbijedi čak 500 miliona eura za infrastrukturu stranom investitoru na prostoru Velike plaže – što je, prema mom mišljenju, potpuno van svake pameti, podjestio je Dragićević.
Poručuje da sve dok ne uspostavimo jasne zakone o radu Skupštine i Vlade, i dok ne uvedemo efikasan mehanizam za oduzimanje imuniteta poslanicima i ministrima, Crna Gora neće moći da ide naprijed.
– Isto se dešava i na lokalnom nivou – lokalni funkcioneri se bahate, ne odgovaraju za svoje postupke, bilo zbog političkog uticaja, poznavanja procedura, pristupa dobrim advokatima ili proste partijske zaštite. To je suština korupcije koja počinje od najnižeg nivoa i, nažalost, završava na samom vrhu države – u Vladi i Skupštini, upozorava Dragićević.
