Sporazumi o priznanju krivice doprinijeli su bržem rješavanju slučajeva u Crnoj Gori, ali ne i pravdi i pravičnosti, jer su izrečene kazne najčešće ispod zakonskog minimuma, pa je taj institut, umjesto efikasnijeg kažnjavanja kriminalaca, doveo do toga da oni prolaze s manjim kaznama i time bivaju ohrabreni da nastave sa kriminalnim aktivnostima, smatraju sagovornici "Dana". U posljednjih šest godina od 480 postignutih sporazuma o priznanju krivice odbijeno je svega osam. Predstavnici Vrhovnog i Višeg državnog tužilaštva, kao i Vrhovnog suda, najavili su izradu smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice, a jedna od preporuka će biti da se iz nagodbe isključe krivična djela pranje novca i trgovina ljudima.

Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore Velimir Rakočević ističe da sporazumom o priznanju krivice trenutno nijesu obuhvaćena samo djela koja se tiču terorizma i ratnih zločina, a smatra da to treba proširiti ne samo na pranje novca i trgovinu ljudima, već i na sva krivična djela za koja je po Krivičnom zakoniku Crne Gore zaprijećena kazna zatvora najmanje 10 godina. On ističe da je dobro imati mogućnost da se okrivljeni za kratko vrijeme dovede pred sud, da on prizna djelo, da se izrekne kazna i da se proces završi.

– Sporazum o priznanju krivice jeste dobro rješenje, jer se na Zapadu njime rješava 95 odsto slučajeva, ali kod nas je problem to što je postao toliko popularan da se gubi svrha kažnjavanja. Kako odvratiti kriminalce od činjenja krivičnih djela kada ih ne kaznite ni minimalnom propisanom kaznom, već im se izriču i manje sankcije? U nekim slučajevima imamo toliko obesmišljavanje kazne, pogotovo za djela organizovanog kriminala, gdje kaznu ne možemo ni nazvati kaznom. To je, zapravo, nagrada. Dakle, za posledicu imamo da se ne ostvaruju principi pravičnosti, vladavine prava i pravne države, jer kazna nije srazmjerna djelu. Nije dovoljno samo izreći kaznu, ona mora da bude srazmjerna – naglasio je Rakočević.

On je istakao da brzina u odlučivanju ne treba da bude glavni cilj sudstva i tužilaštva, već odvraćanje ljudi od upuštanja u kriminal.

Advokat Veselin Radulović smatra da sporazuma o priznanju krivice ne bi trebalo da bude ni kada su u pitanju koruptivna djela.

– Problem sa sporazumima o priznanju krivice kod nas je praktična primjena, koja je pokazala da je taj institut maksimalno zloupotrebljavan. Time je doveden u pitanje i s razlogom mnogi sumnjaju da je on iskorišten, odnosno zloupotrijebljen. Trebalo bi razmišljati o tome da se proširi na još krivičnih djela, na primjer korupcije, ali moje je mišljenje da bi se taj problem mogao riješiti i na drugi način, a to bi bilo kroz donošenje smjernica Vrhovnog suda o visini kazni koje bi bile obavezujuće za sve sudove. Tako bi se stalo na kraj praksi da se izriču kazne ispod zakonskog minimuma, što sada imamo – kazao je Radulović.

Advokat Božo Milonjić očekuje da će radna grupa za izradu smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice otkloniti sve nedostatke i dileme koji su opterećivali stranke u krivičnom postupku u dosadašnjem radu.

– Prvenstveno mislim na dileme oko visine izrečenih krivičnih sankcija. Smatram prihvatljivom preporuku da se iz sporazuma o priznanju krivice isključe krivična djela trgovina ljudima i pranje novca. Možda bi radna grupa trebalo da razmotri i opciju isključenja krivičnih djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore. S tim u vezi, smatram da bi radna grupa trebalo da čuje i mišljenje advokature – rekao je Milonjić za "Dan".