
Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, prof. dr Aneta Spaić kazala je u intervjuu za "Dan" da očekuje da će doći do formiranja manjinske Vlade uprkos trenutnoj blokadi crnogorskog parlamenta. Spaić je ocijenila i da danas u Crnoj Gori imamo zanemarenu vladavinu prava, te da su snaženje institucija i vladavine prava direktan put na evropsko-integrativni prostor, jer bez toga nemamo ništa.
•Na samom početku prokomentarišite nam političku situaciju, odnosno česte kritike koje dolaze i od uglednih pravnika da je koncept manjinske vlade neustavan. Šta Vi mislite o tome?
– U parlamentarnim sistemima, naročito u onim koji imaju proporcionalni izborni sistem, manjinska i svaka druga vlada koju formira parlament proizišao iz fer, kompetetivnih i slobodnih izbora je apsolutno ustavna. Naši građani su 30. avgusta 2020. godine opredijeli svoje predstavnike u parlamentu, a kako nijedan od političkih aktera nije dobio apsolutnu većinu, to je značilo da će parlamentarni akteri, odnosno poslaničke grupe, imati za obavezu da prave koaliciju, odnosno vlast koja počiva na njihovom koalicionom dogovoru. Naš Ustav, zakon i nijedan drugi akt ne precizira koliko traju postizborne, a koliko predizborne koalicije. One traju dok traju koalicioni aranžmani parlamentarnih stranaka ili poslaničkih grupa, i u tom smislu kada se raskine koalicioni sporazum, one prestaju da postoje. Važno je napomenuti da član 2 Ustava, alineja 3, saopštava "da se ne može priznati niti uspostaviti vlast koja nije proistekla" iz slobodnih i fer izbora. Ova formulacija, koja je karakteristika uporednih demokratskih sistema, ima za cilj da prevenira nastupanje autoritarnih i totalitarnih vlada, odnosno vlasti. Ona ne može biti smatrana preprekom za nove koalicione aranžmane, kada se za njima stekne potreba, odnosno u našem crnogorskom slučaju potreba da se u istom mandatu jednog parlamenta formira nova vlast, odnosno da se postavi pitanje, da li će parlament opredijeliti novu vladu ili će parlament, odnosno politički akteri vratiti povjerenje građanima i inicirati nove prijevremene izbore. Šta je ispravno u ovom trentuku, nema tačnog odgovora, opredijeliće građani onog trenutka kada izađu na izbore: da li su aktuelni politički prvaci, odnosno aktuelne poslaničke partije i poslaničke grupe adekvatno procijenili kada su optirali za jednu ili drugu vrstu odgovora. Sve drugo su politikanske interpretacije koje nijesu utemeljene niti u našim niti u uporednim demokratskim sistemima.
•Očekujete li Vi da će doći do formiranja manjinske vlade, obzirom na trenutnu blokadu crnogorske Skupštine?
– Očekujem. Vjerujem da će doći do formiranja manjinske vlade. Da li će SNP biti dio te vlade vidjećemo. Oni su nakon njihovog Glavnog odbora postavili neke zahtjeve koji su i do sada bili poznati. Vidimo da je jedna od parlamentarnih grupa pozdravila, druge su značajno osporile.
•Jesu li pravo i pravda u Crnoj Gori pogaženi? Često danas čujemo te floskule...
– Važno je pomenuti da je dijada prava i pravičnosti oduvijek postojala. Danas govorimo o pravu i pravičnosti, u pozitivno pravnoj terminologiji kao moralno-političkom i pravnom konceptu vladavine prava kao osnovu svih naših spoljnoevropsko-integrativnih puteva. Čak i u demokratskim sistemima u kojima imamo takoreći najveće podudaranje između prava i pravde, imamo veoma zahtjevan zadatak da distribuciju pravde obezbijedimo na optimalan način i da je prepustimo jakim institucijama demokratskih sistema. Ako postavite pitanje gdje je danas vladavina prava u Crnoj Gori, u kontekstu jakih institucija do kojih se željelo doći, vjerujem da je unazad deceniju i više rad na snaženju institucija crnogorskog društva bio veoma spor i veoma slab. Nije se dovoljno uložilo. Tako da aktuelna i nedavna zloupotreba prerogativa ovlašćenja pojedinih institucija i zanemarivanje ovlašćenja pojedinih institucija i nadležnosti, dovodi do toga da imamo zanemarenu vladavinu prava. Moramo se podsjetiti da kada su u pitanju evropske integracije Crne Gore, vladavina prava zajedno sa ustavnošću i zakonitošću je aksiomatski preduslov, dakle preduslov za naš evropsko-integrativni put. Cnaženje institucija, snaženje vladavine prava i jeste direktan put na evropsko-itegrativni prostor jer bez toga nemamo ništa. Dakle, ukoliko ne svjedočimo kongruenciji, podudaranju prava i pravde, odnosno vladavini prava u svakodnevnoj izvedbi naših institucija, i na konkretnim primjerima, koji će značiti obezbjeđenje punih manadata u Vrhovnom državnom tužilaštvu, Ustavnom sudu, Sudskom savjetu, ukoliko ne postignemo potrebnu većinu da dobijemo pune mandate tih institucija, ne možemo govoriti o onome što je evropsko-integrativni put Crne Gore i članstvo u Evropskoj uniji.
•Je li Pravni fakultet sačuvao reputaciju koju je imao prije uvođenja Bolonje, koja je često na meti kritika?
– Pravni fakultet je osnovan 1972. godine i zajedno sa inženjerstvom i ekonomijom 1974. godine je učestvovao u osnivanju Univerziteta Crne Gore. Ovo je peta decenija, tačnije ova godina je već 50 generacija upisanih studenata Pravnog fakulteta. Kada postavite pitanje, da li je na neki način oslabljena reputacija Pravnog fakulteta u crnogorskom društvu, vjerujem da ćete taj odgovor naći na postavljeno pitanje da li je privilegija danas studirati, kao što je bilo 1972. godine. Tada ste imali tri fakulteta u Crnoj Gori, i nekoliko njih koji su se opredjeljivali da studiraju. Danas u Crnoj Gori imate veliki broj fakulteta, čak četiri pravna fakulteta, i nekoliko univerziteta. Imate visoko obrazovanje koje je značajno dostupno, mnogo više nego što je bilo 1972. godine. Prosto, samom činjenicom dostupnosti devalvirala se percepcija o značaju visokog obrazovanja, pa i Pravnog fakuleta, kao takvog. Bez obzira na sve ovo, vjerujem da je Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore opstao u održavanju svoje reputacije, prije svega kao institucija koja je u značajnom obimu formirala cjelokupnu sudsku i zakonodavnu vlast. Kada pogledate statistiku sudova, odnosno crnogorskih sudija, koji se danas nalaze na rukovodećim pozicijama i imaju tako važne uloge ne samo u sudstvu, nego i u drugim granama vlasti, vjerujem da je svoju misiju osnivanja Pravni fakulet već odavno ispunio i da ćemo na tom putu ostvarivanja naše misije do kraja ostati. Bolonjska deklaracija je kod nas uvedena 2003. godine. Zakonom o visokom obrazovanju predviđen je prostor stvaranja evropskog područja visokog obrazovanja. Cilj je bilo integrisati se u evropski prostor kako bi našim studentima bila data mogućnost da pod određenim uslovima ostvaruju mobilnost i na druge prestižne evropske škole. Pored mobilnosti predviđeni su bili i drugi uslovi, značajno veći budzet Univerziteta, personalniji odnos između nastavnika i studenta, manji broj upisanih studenata, obezbjeđenje praktične nastave... Čini da smo uveli Bolonjsku deklaraciju da bi podstakli mobilnost, ali zbog neispunjenosti drugih uslova Bolonjska deklaracija i prostor visokog obrazovanja nijesu dovršeni i do kraja izvedeni. Da bi Bolonjska dekalarcija bila primijenjena u svom punom značenju, kako su je zamislili ministri EU, trebalo je obezbijediti mnogo veća sredstva. U ovom trenutku budzet za državni Univerzitet iznosi 25 miliona, to je samo 30 odsto od onoga što je potrebno. Nastavnički kapaciteti moraju biti pojačani. U drugim državama na zapadnom prostoru visokog obrazovanja imamo sedam do deset studenata po jednom nastavniku na Pravnom fakultetu, a kod nas od 150 do 200 studenata po nastavniku. To dovoljno upućuje na "personalnost" kontakta koji jedan nastavnik može da gradi sa studentima. To su poruke i nedostaci koje, nadam se, da ćemo u narednom periodu ispraviti i sistem bolonjskog prostora visokog obrazovanja učiniti boljim, produktivnijim i korisnijim kako za naše nastavnike, tako i za naše studente.
•Koja je vaša poruka budućem ministru prosvjete s obzirom na navedene nedostatke?
– Vjerujem da je visoko obrazovanje ključ uspjeha jednog društva i ulaganje u obrazovanje je ulaganje u dobrobit društava. Svi politički akteri saopštavaju da je obrazovanje suština jednog društvenog razvojnog puta i institucija i države. Izostaje konkretna izvedba. Svako, bilo premijer ili ministar nove vlade, ko opredijeli razvijanje visokog obrazovanja za dobrobit društva mora odvojiti i veća sredstva koja će učiniti da se nastavni proces i studentsko bivstvovanje na Univerzitetu, jedinom državnom Univerzitetu u Crnoj Gori, učini kvalitetnijim.
•Koliko godišnje brucoša upiše Pravni fakultet, a koliko diplomira? Imaju li perspektivu pravnici koji završe ovaj fakultet?
– Od daleke 1972. godine, kada je upisana prva generacija, mi smo upisali nešto preko 26.000 studenata. Trenutno na našem, a možda i regionalnom tržištu imamo 9.000 diploma Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Od 2020. godine do sada na birou rada se nalazi oko 2.000 nezaposlenih pravnika. Međutim, svake godine se objavi najmanje 600 poziva pravnicima za nova zaposlenja. To je definitivno zanimanje koje se najviše oglašava i najprije popunjava. I za dobrog pravnika tržište uvijek ima prostora. Regionalno možemo svjedočiti nelojanoj konkurenciji ne samo pravnog, nego i fakulteta koji gravitiraju u svojim oblastima interesovanja ka pravu. To su prosto za razliku od privatnih fakulteta nacionalne orjentacije, fakulteti koji ni na koji način ne mogu parirati studentu koji je stekao diplomu u Crnoj Gori. Vjerujem da oni ulaze u statistiku koju sam pomenula i nadam se da oni sa svojim diplomama neće moći "probijati" na crnogorskom tržištu prosto zbog činjenice da te diplome mogu biti osporene u nekom postupku preispitavanja njihove validnosti. U Crnoj Gori imamo više Pravnih fakulteta i to je preveliki broj za ovako malo tržište. Ozbiljniji sistemi otežavaju formiranje i osnivanje pravnih fakulteta jer smatraju da je oblast prava jako specifična i da je treba njegovati.
Коментари (1)
Оставите свој коментар