U Crnoj Gori nijedna institucija nema sveobuhvatne niti objedinjene podatke o broju osoba sa autizmom, što značajno utiče na sadržaj i kvalitet svih aktivnosti koje se planiraju i realizuju, kazala je izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) Marina Vujačić.

Predsjednik Kluba poslanika Crno na bijelo Miloš Konatar i Građanski pokret URA predali su u utorak u skupštinsku proceduru Predlog dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojim se predlaže formiranje nacionalnog registra za osobe sa autizmom.

Vujačić je agenciji MINA rekla da je ta inicijativa mogla doći značajno ranije.

“Međutim, i prije poslanika nju je trebalo da pokrene Vlada. Samo Vlada i njeni resori imaju nadležnost i obavezu donošenja registra, koji ima značaj za cijelo društvo, a ne samo za državne institucije”, navela je Vujačić.

Ona je dodala da se nijedna politika ne može kvalitetno planirati niti donositi bez podataka o broju osoba sa autizmom, njihovoj starosnoj strakturi, porodičnim prilikama, obrazovanju, potrebnim uslugama u zajednici, finansijskim sredstvima za podršku porodicama i mjerama koje treba sprovoditi na svakodnevnom nivou.

Kako je kazala, Crna Gora nema ni registar osoba sa invaliditetom, iako je ta mjera bila planirana u strateškim dokumentima još 2008. godine.

“Mjera nije nikada realizovana, a smatramo da institucije nikada ozbiljno nijesu ni razmotrile njenu realizaciju”, rekla je Vujačić.

Ona je navela da je tek sada u pripremi Nacrt zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, što je osnov za donošenje ovog registra, ali i registra za djecu i odrasle sa autizmom.

Upitana šta taj tajming govori o prioritetima zakonodavaca u Crnoj Gori, Vujačić je kazala da je moguće da sve političke strukture u određenom trenutku žele imati veću podršku građana za svoje programe i aktivnosti.

To je, kako je dodala, legitimno, ali je upravo zato Vlada najodgovornija, jer jedino ta grana vlasti može sprovesti analizu uticaja takve mjere i aktivnosti koje iz nje proizilaze.

“Smatramo da bi parlamentaci trebalo da zaduže Vladu da sprovede analizu koju smo pomenuli i da sama predloži rokove u kojima je aktivnosti moguće realizovati”, kazala je Vujačić.

Ona je navela da u UMHCG-u i bez toga očekuju da će inicijativa biti prihvaćena i podržana od svih u parlamentu, kako bi se mogla u dogledno vrijeme i realizovati.

Prema riječima Vujačić, društvo je svakako omanulo da osobama s autizmom omogući ostvarivanje njihovih prava.

“Sjetimo se samo nestanka dječaka s autizmom prije par godina u Podgorici, i nakon toga otvaranja Centra za autizam, čiji su rezultati rada značajno ograničenim iako je upravo Centar trebalo da bude nadležan za vođenje registra”, navela je Vujačić.

Ona je kazala da su iz UMHCG-a kritikovali način donošenja odluka u vezi sa Centrom, ali da nijesu bili saslušani, a kamoli uvaženi.

“Nakon par godina, nažalost, ispostavilo se da smo bili u pravu”, rekla je Vujačić.

Ona je navela da u Crnoj Gori nekoliko institucija ima određene podatke o broju osoba sa autizmom, ali sigurno ne potpune jer se, kako je kazala, niko nije posvećivao tom poslu na adekvatan način.

Prema riječima Vujačić, domovi zdravlja i bolnice, kao i ministarstva prosvjete i rada i socijalnog staranja imaju podatke, ali samo o korisnicima određenih prava.

“To znači da nijedna institucija nema sveobuhvatne niti objedinjene podatke o broju osoba sa autizmom, što značajno utiče na sadržaj i kvalitet svih aktivnosti koje se planiraju i realizuju, i to bez mogućnosti praćenja zadovoljstva korisnika“, smatra Vujačić.

Ona je ocijenila da je formiranje registra najvažnije za institucije, kao što su, između ostalog, domovi zdravlja, centri za socijalni rad, vrtići i škole.

“Naravno, on je svakako značajan i za osobe s autizmom i njihove porodice u cilju lakšeg pristupa pravima i uslugama, kao i povezivanju koje može biti značajno za međusobnu podršku i razmjenu iskustava”, smatra Vujačić.

Ona je navela da cjelokupno društvo ima značajnu korist od postojanja registra, zato što su tada politike realnije i cjelishodnije, pa samim tim jeftinije za cijelo društvo.

“Na taj način bi osobe sa autizmom bile uključene u većoj mjeri, što znači i društveno aktivne. To znači da bi društvo bilo inkluzivnije, a napredak bi bio mjerljiv”, ocijenila je Vujačić.