Od ukupnog broja stanovnika U Crnoj Gori, njih 11 odsto, ili 68.000, ima smetnje pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti zbog dugotrajne bolesti, invaliditeta ili starosti, pokazuјu podaci Monstata, ali u crnogorskom političkom sistemu oni nemaju svog reprezentativnog predstavnika. Prema zvaničnim podacima, pet odsto crnogorske populacije ima problem sa kretanjem, dva odsto sa vidom iako koriste naočare i sočiva, a od ukupnog broja stanovnika јedan odsto ima problem sa sluhom i pored korišćenja slušnih aparata. Iako ćemo na predstoјećim izborima imati rekordan broј lista, riјetko čuјemo šta oni nude za bolji život ljudi sa invaliditetom, što јe, po ocјeni Marine Vuјačić iz Udruženja mladih sa hendikepom, i bolje, "s obzirom kakve stavove imaјu poјedini kada progovore".
– Vjerujem da je pozitivno što je u opticaju veliki broj izbornih lista, tako da, cijenim, svako može, u skladu sa sopstvenim ubjeđenjima, izabrati opciju koja mu najbolje odgovara. To bi, po mojoj preporuci, ukoliko se odluče da izađu na izbore i iskoriste pravo glasa, značilo da izaberu opciju koja će najbolje zastupati njihove interese, odnosno koja će s pozicije vlasti realizovati njihova očekivanja. Kada je u pitanju standard života građana sa invaliditetom, da bi političke partije i pokreti imali konkretan plan, morali bi biti dobro upoznati sa trenutnim standardom života osoba sa invaliditetom (OSI) i njihovih porodica, te imati pristup zasnovan na ljudskim pravima kada je u pitanju rješavanje određenih otvorenih pitanja i problema. Često kažem da je bolje što nas političke partije mnogo ne pominju, s obzirom na njihove stavove i pristup fenomenu invaliditeta, koji je, sudeći prema onom što često javno pokazuju, diskriminatoran i zabrinjavajući. Naime, političari, i to upravo i dominantno muškarci, oslovljavajući OSI veoma često koriste nekorektne termine, a kada žele okarakterisati neki društveni fenomen ili pitanje upotrebljavaju termine koji, zapravo, asociraju na invaliditet. To očigledno potiče otud što OSI posmatraju kao manje sposobne i manje vrijedne, pa kada nešto karakterišu kao negativno, društveno neprihvatljivo i manje vrijedno ili sposobno često koriste pojam koji se, u prevaziđenim modelima pristupa invaliditetu, koristi upravo za OSI – ističe Vuјačić i dodaјe kad imate više izbora, odluka je samo vaša.
Ona podsјeća da Crna Gora ima obavezu da znakovni jezik formalnopravno prizna kao jezik u sužbenoj upotrebi i da svakako, nezavisno od toga, obezbijedi njegovo učenje u školi, odnosno učenje znakovnog jezika u procesu obrazovanja.
– Zakon koji bi regulisao pitanje znakovnog jezika dodatno bi uređivao i druga pitanja ne samo obrazovanja osoba sa oštećenjem sluha, nego i edukaciju tumača za znakovni jezik, ali i redovnu komunikaciju u službenoj i javnoj upotrebi. Takođe, morao bi izazvati i promjene propisa u brojnim oblastima – poput onih u pristupu pravdi – zbog diskriminatornih zakona, procedura i praksi. On bi, ujedno, mogao urediti i pitanje obuka za upotrebu znakovnog jezika za zaposlene u institucijama sistema, kao i za pružaoce usluga za OSI, uključujući i osobe sa oštećenim sluhom. Inicijativu za usvajanje ovog zakona više puta smo upućivali različitim sastavima Vlade Crne Gore, međutim, kao što je poznato, ovaj zakon nije ni u pripremi, a kamoli da je već usvojen. Sve navedeno, uz još neke dodatne razloge, osobe sa oštećenim sluhom dovodi u posebno nepovoljan položaj, čineći ih jednom od najdiskriminisanijih grupa, čak i među samim OSI – ukazuјe Vuјačić.
